DUNDO

DUNDO, pojam nastao zacijelo od lat. dominus, hipokorističnim udvajanjem sloga dun. Razvio je dvostruko značenje: a) stric/ ujak, b) stariji čovjek u obraćanju mlađih, tj. gospodin/gòspar.

U prvom slučaju izgovara se dûndo, u drugome dúndo (vokativ u oba slučaja glasi: dûndo). Budući da Dundo Maroje u istoimenoj komediji nikomu nije stric/ujak, pojam dundo vezan uz njegovo ime treba shvatiti kao opći pojam za starijega čovjeka (kako je to i u drugim jezicima i književnostima: npr. u naslovu romana Uncle Tom’s Cabin – Čiča Tomina koliba), kada mu se netko mlađi obraća »kao od štovanja« (V. Bogišić, Zbornik sadašnjih pravnih običaja u Južnih Slavena, 1874), pa bi naslov Držićeva djela trebalo izgovarati: Dúndo Maroje. Naprotiv, dundo Niko u komediji Skup i jedno je i drugo: stric/ujak, tj. dûndo, onda kada Kamilo kaže: »…ajme, moju Andrijanu za moga dunda!« (II, 6), a dúndo, tj. poštovani stariji gospodin (gospar) misser, onda kada primjerice Pjerić (prijatelj Kamilov) Niku kaže: »Dundo, potrjeba je velika, ako se može rijet« (IV, 2), odnosno kada ga Dživo pozdravlja: »Bon dì, dundo Niko!« (IV, 8).