DRŽIĆ, ANULA

DRŽIĆ, ANULA, antuninka (Dubrovnik, oko 1475 – Dubrovnik, 1552).

Kći Marina Kotrulja i Nikolete Nalješković, majka M. Držića. Imala je četiri brata: Ivana, Tomu, Jeronima i Jakova, benediktinca u samostanu sv. Jurja u Veneciji, te sestru Mariju, udanu Marković pa Mažibradić. Njezin otac Marin bio je bratić ekonomista Benedikta Kotrulja. Bračni ugovor s Marinom Nikolinim Držićem sklopila je 30. XI. 1496. Imala je šest sinova i šest kćeri. Sin (Marin prvi) i četiri kćeri umrli su u dječjoj dobi. Preživjeli su Nikola, Vlaho, Vicko, Ivan, Marin te Nika i Pȅra. Oporuku je sastavila 27. IV. 1552: »Testamentum Annuchlae relictae quondam Marini Nicolai Darxae. MCCCCCLII indictione decima die vero vigesimo septimo mensis Aprilis Racusii. Hoc est testamentum quondam Annuchlae relictae quondam Marini Nicolai de Darxa repertum in Notaria publica civitatis eiusdem ubi datum fuerat ad servandum inter alia testamenta viventium secundum consuetudinem civitatis, cui erant adscripti testes ser Sebastianus Nicolini de Menze iudex et ser Marinus de Sfondratis cancellarius testis. Cuius testamenti tenor talis est ut sequitur. In Christi nomine amen. Anno nativitatis eiusdem millesimo quingentesimo quinquagesimo secundo. Indictione decima, die vero vigesima prima mensis Aprilis Racusii. Io Annuchla relicta di quondam Marino di Darxa trovandome inferma del corpo, ma sana del mio intelletto, per stare preparata faccio questo mio ultimo testamento. In prima lasso l’anima mia al omnipotente Dio. Da poi lasso per decimae et primitiae di Santa Maria Maggiore ne Raugia grossi sei. Item alle Danze grossi sei. Item lasso ipperperi cinque per le messe di santo Gregorio per l’anima mia. Item lasso a Francesco de Giovanni Brattossalich ducati cinque, quali li debbo dare. Item lasso a Biaggio mio figliuolo la mia possessione di Calamotta. Item lasso il quarto della mia dote et il resto di quello che suono vagliosa a messer Marino mio figliuolo, il quale voglio che lui possedi il ditto quarto, e il resto di quello suono vagliosa durante la vita sua, e non la possi donare, vendere nè alienare, ma da poi la sua morte voglio che vada il ditto mio quarto, et il resto delli mei beni delli quali suono vagliosa a Biaggio mio figliuolo et alli suoi figliuoli maschi. I quali messer Marino e Biaggio faccio mei heredi, tamen con le conditioni suprascritte, cioè che li legati suprascritti habbiano da esseguirsi come de sopra ho ordinato. Alli altri mei figliuoli lasso la mia benedittione. Item lasso a Vitta figliuola de Marino Natalis de Nale la mia gonnella de panno negro, la migliore che si troverà delle mie, e la mia cappa e lo mio coretto de panno verde. Faccio gli epitropi de questo mio testamento Stephano Hieronimi de Nencho e Marino Natalis de Nale e perchè ho donato alcuna cosseta a Pera mia figliuola più tempo fa, non voglio ch’alcuno la possi molestare per ditte cossà, perchè voglio siano sue. Hoc autem testamentum nullo testimonio rumpi possit. Die 5 Novembris 1561. Reverendus dominus Marinus de Darsa sponte usufructum quarti dotis contrascriptae Annuchlae matris suae cum residuo illarum rerum de quibus ipsa testari voluit iuxta formam contrascripti legati sponte dedit, cessit et renunciavit Blasio fratri suo ibi praesenti, stipulanti et acceptanti, cum illis modis et conditionibus quibus relegatum fuit in suprascripto testamento possediis supranominatis. Rationem dando. Vide in Diversis Cancellariae 1561 die XIIII Novembris charta 10 in margine, ubi Michael Nicolai Miossa tanquam procurator Bernardi Pauli Hyellich creditoris domini Marini de Darsa positus fuit in tenuta in beneficio quarti dotis quondam Annuclae matris eiusdem domini Marini« (»Oporuka Anule, udovice Marina Nikolina Držića. Godine 1552, desete indikcije, dana pak 27. travnja, u Dubrovniku. Ovo je oporuka pokojne Anule, udovice Marina Nikolina Držića, pronađena u javnom notarijatu ovoga grada gdje je bila pohranjena zajedno s drugim oporukama živućih, u skladu s gradskim običajem. Potpisali su je svjedoci, plemić Sabo Nikolinov Menčetić, sudac, i gospar Marin Sfondrati, tajnik, kao svjedok. Sadržaj ove oporuke je ovakav, kako slijedi. U Kristovo ime amen. Godine njegova rođenja tisuću petsto pedeset druge, desete indikcije, dana pak 21. travnja u Dubrovniku. Ja, Anula, udovica Marina Držića, osjećajući se slaba tijelom, ali zdrava umom, sastavljam ovu svoju posljednju oporuku, kako bih bila spremna. Ponajprije ostavljam dušu svemogućem Bogu. Potom ostavljam za prvine i desetine crkvi sv. Marije u Dubrovniku šest groša. Također ostavljam crkvi na Dančama šest groša. Također ostavljam pet perpera za gregorijanske mise za moju dušu. Također ostavljam pet dukata Franu Ivanovu Bratosaliću, koje mu moram dati. Također ostavljam svom sinu Vlahu svoj posjed na Koločepu. Također ostavljam četvrtinu svoga miraza i ostatak od onoga čime raspolažem svećeniku Marinu, mom sinu. Želim da on posjeduje navedenu četvrtinu i ostatak od onoga čime raspolažem za trajanja svoga života, a da to ne može darovati, prodati niti otuđiti. Želim da poslije njegove smrti ta moja četvrtina i ostatak mojih dobara kojima raspolažem pripadnu mome sinu Vlahu i njegovim muškim nasljednicima. Nasljednicima određujem navedene, svećenika Marina i Vlaha, no pod opisanim uvjetima, odnosno s tim da se opisani legati moraju provesti onako kako sam odredila. Svojoj drugoj djeci ostavljam svoj blagoslov. Također ostavljam Viti, kćeri Marina Božova Nalješkovića, svoju suknjicu od crne tkanine, najbolju koja se pronađe kod mene, svoju kapu i svoju haljinu od zelene tkanine. Izvršiteljima ove oporuke određujem Stjepana Jeronimova Nenko i Marina Božova Nalješkovića. Budući da sam davno darovala neke stvarčice svojoj kćeri Pȅri, ne želim da je zbog njih itko ometa i hoću da budu njezine. Neka se ova oporuka ne može opovrgnuti nikakvim svjedočanstvom. Dana 5. studenoga 1561. svećenik Marin Držić svojom voljom dao je, ustupio i odrekao se u korist svoga brata Vlaha uživanja četvrtine miraza svoje majke Anule s ostatkom onih dobara koje je ona oporučno ostavila svojom voljom, u skladu s oblikom nasuprot navedenoga legata. Ovdje prisutni Vlaho s time se složio i to je prihvatio na one načine i pod onim uvjetima koji su bili navedeni u spomenutoj oporuci uz opisane posjede. To se potvrđuje. Vidi u Diversa Cancellariae iz 1561. godine, dana 14. studenoga, na rubu desetoga lista, gdje je Miho Nikolin Mioša kao skrbnik Bernarda Pavlova Jelića, kreditora gospodina Marina Držića, dobio na uživanje četvrtinu miraza pokojne Anule, majke istoga gospodina Marina«).