ČUBELIĆ, TVRTKO

ČUBELIĆ, TVRTKO, hrvatski folklorist (Bihać, BiH, 2. III. 1913 – Zagreb, 11. VIII. 1995).

Studirao filozofiju, etnologiju i jugoslav. književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1961, te bio voditelj Katedre za usmenu narodnu književnosti (1962–83). Bavio se svim žanrovima usmene književnosti (prozom, poezijom, poslovicama, zagonetkama, pitalicama, dramom) i priredio više zbirki, koje je povezao u nizu od osam knjiga pod naslovom Usmena narodna književnost. Za ukupno područje istraživanja nastojao je umjesto naziva narodna književnost, baštinjenog iz romantizma, uvesti naziv usmena narodna književnost (Usmena narodna retorika i teatrologija, 1970; Na stazama usmenog narodnog stvaralaštva, 1982; Povijest i historija usmene narodne književnosti, 1988).

M. Držićem se Čubelić bavio u studiji Prisustvo izvorne narodne teatrologije u komediografiji Marina Držića (1967), u kojoj je upozorio da se za razumijevanje Držićeva djela moraju u obzir uzeti komponente europocentričnih knjiž. izvora, ali i komponente izvorne narodne teatrologije (misleći pritom na najraznolikije scenske izvedbe), utjecaji kojih su u Držića vidljivi na motivsko-tematskom i scenografsko-komediografskom planu. U Držića su česti motivi mrštenje lica, presvlačenje, prepoznavanje i ponovni susreti, pomlađivanje, bježanje od žena, izrugivanje staraca, škrtost, iskrivljavanje govora, dakle, svi oni motivi koji su prisutni i u narodnim dramskim izvedbama, šaljivim pripovijetkama i pjesmama, poslovicama i zagonetkama. Podudarnosti su očite i kada je riječ o sceni, pozornici (vjerojatno su se glumci u Držićevim djelima sami brinuli o kulisama i kostimografiji, jednako kao što su i glumci u narodnim dramskim igrama sami skupljali kostime po kućama i poslije izvedbi ih vraćali). Držić je jezik knjiž. tradicije zamijenio govornim i govorenim jezikom koji je bio upućen neposrednom slušatelju, da bi mu privukao pozornost i izazvao u nj reakciju.