CRIJEVIĆ (ČRIJEVIĆ, ZRIEVA, CERVA), BERNARD
CRIJEVIĆ (ČRIJEVIĆ, ZRIEVA, CERVA), BERNARD, plemić (Dubrovnik, oko 1496 – Dubrovnik, 1578). Sin Gabrijela i Magdalene Bunić (Bona).
Grb obitelji Crijević (Cerva)
U Veliko vijeće primljen je 1517. Više je puta bio član Maloga vijeća, a od 1554. do smrti devet je puta biran za kneza. Bračni ugovor sklopio je 12. VII. 1535. s Perom Gradić. Imao je četiri sina: Junija, Stjepana (umro u Kairu), Ivana i Gabrijela, te četiri kćeri: Madu, Franu (obje časne sestre u Sv. Marije), Slavu i Paulu. Oporuku je sastavio 11. VIII. 1578. Nakon Velike urote njegovi su se potomci našli na različitim stranama: ogranak sina Junija priklonio se sorbonezima (izumro prije potresa 1667), a ogranak sina Gabrijela salamankezima (izumro 1813). Jedna od Bernardovih kćeri, Slava, bila je žena Ivana Đurđevića, prabaka vjerskoga pisca i pjesnika isusovca Bernarda (1621–87), a šukunbaba pjesnika, povjesničara i filozofa Nikole (1675–1737), poznatijega pod redovničkim imenom Ignacio (Ignjat).
Uz Frana Marinova Kabužića, Crijević je bio jedan od predstavnika Maloga vijeća pred kojima je M. Držić saslušan 9. I. 1547. nakon povratka iz Carigrada, kamo je 1546. otputovao s Christophom Rogendorfom.
