BOUREK, ZLATKO
BOUREK, ZLATKO, hrvatski slikar, scenograf, kostimograf, autor crtanih filmova, lutkar i lutkarski pedagog (Požega, 4. IX. 1929).
Diplomirao 1955. kiparstvo i posebnu obradu metala na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Djelovao kao ilustrator časopisa, slikovnica i knjiga te kao grafičar, kipar, slikar i karikaturist. Od 1954. se kao samostalni autor (redatelj, scenarist, crtač, scenograf) ili suradnik na animaciji, oslikavanju pozadina i scenografiji, kontinuirano bavi crtanim filmom; jedan je od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma. Okušao se kao redatelj lutkarskih, dokumentarnih i kratkometražnih igranih filmova. U kazalište je ušao potkraj 1950-ih kao kostimograf i scenograf; u toj funkciji surađivao je s brojnim hrv. kazalištima (HNK Zagreb, HNK Rijeka, HNK Split, Dramsko kazalište »Gavella« i dr.) te kaz. kućama u inozemstvu (Wuppertal, Dortmund, Tori-no, München); suosnivač je (1981) i stalni član berlinskoga kazališta Hans Wurst Nachfahren. Okušao se kao redatelj dramskih predstava (primjerice, Molière, Umišljeni bolesnik, Dramsko kazalište »Gavella«, 2000; An-Ski, Dibuk, HNK Zagreb, 2001), a važan je segment njegova djelovanja rad u lutkarskom kazalištu za odrasle, gdje je eksperimentirajući s raznovrsnim lutkarskim tehnikama, nerijetko pod utjecajem kazališta Dalekog istoka, stvorio autentičan autorski izraz, zasnovan na kombinaciji igre živoga glumca, lutke/figure i maske. Njegova višestruko nagrađivana postava Hamleta Toma Stopparda (Teatar &TD, 1981), jedna je od najizvođenijih hrv. predstava u inozemstvu.
Zlatko Bourek i Joško Juvančić, Skup,
Dubrovačke ljetne igre, 1983.
Nekoliko se puta bavio djelima M. Držića, naglašavajući karikaturalnost likova, pučki humor te satirično-farsične elemente. God. 1983, kao redatelj, scenograf i kreator lutaka, postavio je, u suradnji s Joškom Juvančićem i produkciji kazališta Komedija, Skupa (premijera na Dubrovačkim ljetnim igrama), u kombinaciji igre živoga glumca (naslovnu ulogu interpretirao je Izet Hajdarhodžić) i figura pokretnih ruku, nogu, očiju i usta. Djelo je dramaturški prilagođeno: uvedeni su duh Spirit, pčelica, dva psića koji komentiraju radnju te pijani Skupov sluga, magarac Obložder, kojem su dane i neke replike Bokčila iz Dunda Maroja. Lutkarska prilagodba Dunda Maroja (adaptacija Dalibora Foretića, s nadopisanim epilogom Luka Paljetka), nastala 1990. u produkciji dubr. Kazališta Marina Držića, izvedena je na Dubrovačkim ljetnim igrama. God. 1990. kao autor lutaka, kostimograf i koredatelj Želimiru Mesariću sudjelovao je u televizijskoj prilagodbi (produkcija Programa za djecu i mlade Hrvatske televizije) Novele od Stanca, u kojoj je I. Hajdarhodžić osim Stanca glumio i uvedeni lik M. Držića, dok su svi ostali likovi bile animirane lutke/figure.
