BOBALJEVIĆ (BABALIO), MATO
BOBALJEVIĆ (BABALIO), MATO, plemić (Dubrovnik, oko 1480 – Dubrovnik, IX. 1549).
Grb obitelji Bobaljević (Babalio)
Sin Frana i Nikolete Bunić (Bona). Bratić diplomata Marina Džamanjića (oko 1479–1548) (djeca dviju sestara) i bratić oca pjesnika Miha Bunića Babulinovića. Njegova sestra Maruša, žena Jeronima Gundulića, prabaka je pjesnika Ivana Gundulića. Nije bio oženjen i nije ostavio potomke. U Veliko vijeće ušao je 1503. u dvadeset trećoj godini života. Obavljao je različite upravne dužnosti u Republici, između 1521. i 1548. deset je puta bio član Maloga vijeća, a 1528–49. sedam puta dubr. knez, posljednji put u siječnju 1549. God. 1535. bio je izaslanik u Napulju na dočeku cara. Oporuku je načinio 27. V. 1538, dopunio ju 2. I. 1546, a objavljena je 1. X. 1549. Prema navodima Mavra Orbinija preveo je s grčkoga na lat. jezik djela sv. Bazilija, koja se čuvaju u benediktinskom samostanu sv. Jakova u Višnjici. Prema Jerolimu Kavanjinu djelo je preveo i na hrv. jezik. Danas, međutim, tim djelima nema traga.
Bobaljević je od antunina Marina Kristova Allegrettija kupio kuću u ulici Među crjevjare, a 2. VII. 1529. M. Držić potraživao je šest perpera za dvogodišnje korištenje zemljišta na kojem je kuća podignuta.
