AUTOGRAF
AUTOGRAF (grč. αὐτογραφος: vlastoručan). Sačuvalo se vrlo malo Držićevih vlastoručno pisanih i potpisanih tekstova, pritom ni jedan autograf kojega njegova djela.
Potpis u pismu Francescu Grassiju 5. V. 1542.
Zasad je najstariji Držićev autograf tal. jezikom pisano pismo koje je kao rektor Kuće mudrosti (Casa della Sapienza) u Sieni 5. V. 1542. uputio kapetanu pravde Francescu Grassiju. Nalazi se u Državnom arhivu u Sieni (Capitano di Giustizia – Processi penali, 161, fasc. Lettere). Povod je tužba stanovitoga Nikole, vlasnika ili upravitelja gostionice Kruna (La Corona), protiv sluge studenta – jednoga od Držićevih savjetnika – koji je Nikolinoj sluškinji razbio glavu. Držić moli Grassija da slučaj prepusti njemu kao rektoru, jer njegov student-savjetnik misli da će biti mnogo blaži nego kapetan, kojega se u gradu svi boje, a Držiću se to sviđa. O dopisu je prvi izvijestio i priredio ga Leo Košuta u radu Jedan rektorski dopis Marina Držića iz Sijene (1972).
Potpis na mjenici Martinu Ivanovu Šumičiću 16. VIII. 1551.
Zadužnica na devedeset dukata koje se Držić obvezuje isplatiti Martinu Ivanovu Šumičiću u roku od dvije godine pisana je 16. VIII. 1551, a pohranjena je u Državnom arhivu u Dubrovniku. Košuta pretpostavlja da je novac Držiću trebao za tiskanje knjige. Faksimil je objavljen u tal. adaptaciji Dunda Maroja (I Nobili Ragusei /Dundo Màroje/ di Marino Darsa, Udine, 1969, priredili Lino Carpinteri i Mariano Faraguna). Transkripciju i prijevod načinio je Josip Lučić 1989. povodom otvaranja Doma Marina Držića u Dubrovniku. Točniji prijepis objavio je Miroslav Pantić (Novi fragmenti o Marinu Držiću, 2001).
Potpis u pismu Cosimu I. Mediciju 27. VII. 1566.
Od sedam tal. jezikom pisanih pisama, koja je 1566. Držić uputio firentinskomu vojvodi Cosimu I. Mediciju i njegovu sinu Francescu, sačuvalo se pet (2. VII., 3. VII., 23. VII., 27. VII., 28. VIII.). Nalaze se u Državnom arhivu u Firenci, prvo u seriji Miscellanea Medicea, filza 54, fasc. 65, drugo, treće i peto u seriji Mediceo del Principato, filza 522, f. 20–21, f. 247, f. 571–572. Pismo od 27. VII. nalazi se u seriji Mediceo del Principato, filza 529A, f. 853–854’, a pogreškom je uvezano s pismima iz 1567. Pisma upućena 2. VII., 3. VII., 23. VII. i 28. VIII. pronašao je Jean Dayre i izvijestio o njima u radu Marin Držić, urotnik u Firenci (Marin Držić conspirant à Florence, 1930). Ustupio ih je Milanu Rešetaru, koji ih je prvi put opisao i objavio 1930. u sedmoj knjizi edicije Stari pisci hrvatski (Djela Marina Držića): »Prvo je pismo zasebno sveščić od 8 velikih prošivenih listova, od kojih je prvih 7 ispisano, dok je na 8.ome samo spoļa adresa i pečat od bijelog papira na vosku sa slovima M D što se upliću jedno u drugo. Ostala su tri pisma sastavļena s drugim dokumentima u zbornike, kojih su listovi označeni rednim brojevima; i kod ńih je na posļedńoj (spoļašńoj) strani samo adresa a nema pečata; kod br. 3 ispisane su samo predńe strane l. 571 i 572«. Prvi cjelovit prijevod na hrv. jezik načinio je 1963. Ivo Batistić, a objavljen je u radu Zavjerenička pisma Marina Držića (1967). Pismo napisano 27. VII. pronašao je potkraj veljače 2007. Lovro Kunčević te ga – zajedno s ulomcima korespondencije između Cosima i njegova tajnika Bartolomea Concina – u prijevodu Smiljke Malinar publicirao u radu »Ipak nije na odmet sve čuti«: medičejski pogled na urotničke namjere Marina Držića (2007).
