AUGSBURG
AUGSBURG, grad u južnoj Bavarskoj na utoku rijeke Wertach u Lech.
Podrijetlom je jedan od najstarijih njem. gradova. Utemeljen je 15. god. pr. Kr. (Augusta Vindelicorum). U kasnom sr. vijeku bio je jedno od najvećih i najvažnijih njemačkih i srednjoeuropskih urbanih središta, kako u njemačko-talijanskoj tako i u europskoj istočno-zapadnoj razmjeni. U XV. i XVI. st. gosp. uspon Augsburga bio je ranokapitalističke naravi, a poduzetničke »dinastije« Fuggeri i Welseri bile su među najmoćnijima u Europi, s poslovanjem u svj. razmjerima. Vrhunac su tog razvoja i prve njem. burze, otvorene upravo u Augsburgu i Nürnbergu 1540. U Augsburgu se legislativno regulirao imperijalni monetarni sustav 1566, a 1573. u njemu je djelovalo i dalekosežno važno protoindustrijsko poduzeće, prva rafinerija šećerne trske u Njemačkoj. Od kasnoga XV. do kasnoga XVI. st. napose je uspon Fuggera bio nerazlučivo isprepleten s imperijalnim dinastičkim interesima Habsburgovaca, iako su se Fuggeri, kao i Welseri, upuštali u unosne poslove gdje god je to za njih bilo isplativo. Ipak, egzemplaran je udio Jakoba II. Fuggera (Bogatog) u izboru Karla Habsburškoga za cara Svetoga Rimskoga Carstva (1519) kao Karla V. Augsburg, slobodni carski grad od 1276, s reformom imperijalnih institucija potkraj XV. i poč. XVI. st. (Reichsreform), mjesto je u kojem su se najčešće održavala zasjedanja Carskog sabora (Reichstag). Od ukupno trideset devet u XVI. st., jedanaest ih se održavalo u Augsburgu, a devet u nedalekom Regensburgu.
Martin Luther obrazlagao je svoj reformni kršć. nauk na augsburškom saboru 1518, protestantska Confessio Augustana proglašena je također na saboru u Augsburgu 1530, ali je ondje, na poticaj Karla V., proglašen i Augsburški interim, pokušaj racionalizacije vjeroispovjednih sukoba (1548), te Augsburški vjerski mir (25. IX. 1555). Taj je ugovor između njem. kralja Ferdinanda I. i drž. staleža protestantima augsburške vjeroispovijesti priznao ravnopravnost s rimokatolicima po načelu cuius regio, eius religio, dakle, s obvezom podanika da prihvate vjeroispovijest svojih zemaljskih gospodara. Ugovorna iznimka bili su crkv. knezovi, obvezani odreći se statusa i teritorija ako postanu protestantima. Međutim, Sabor u Augsburgu 1566. prihvatio je članke Tridentskoga koncila, čime je počela kat. obnova i u Njemačkoj. Novi vjerski motiviran sukob, Tridesetogodišnji rat (1618–48), u povijesti grada imao je fatalne učinke.
Augsburg se u Držićevu opusu spominje samo u komediji Dundo Maroje, prvi put u trećem prizoru četvrtoga čina, kad na scenu stupa Gulisav Hrvat, otkrivajući Pometu da je sluga »Ondarda Tudeška, vlastelina iz Auguste«, oca Mande (Laure), pravim imenom Mandalijena. Potom će Augsburg biti spomenut još dvaput, uvijek u Pometovim replikama i uvijek uz Ondardovo ime (IV, 8; V, 1). Zašto je Laurin otac podrijetlom baš iz Augsburga, nije jasno, a može se nagađati da je Držić grad posjetio na putovanju 1545–46. s Christophom Rogendorfom.