DONDINO (DONDINI), GUGLIELMO

DONDINO (DONDINI), GUGLIELMO, bolonjski notar i humanist.

Pripadao je humanističkom krugu oko prelata Lodovica Beccadellija, u čijoj je službi kao bilježnik bio barem od 1553. U Dubrovnik je došao 1555, kad je Beccadelli preuzeo nadbiskupsku čast, no već je potkraj 1556. prešao u državnu službu, te postao notar i tajnik Dubrovačke Republike. Na toj je dužnosti 29. XII. 1564. registrirao Držićevu izjavu u procesu braće Primović: »Suprascripta depositio et attestatio facta et scripta fuit ut supra per suprascriptum Dominum Presbiterum Marinum Darsa coram suprascriptis Dominis consulibus et judicibus Causarum civilium Ragusii. Guglielmus Dondinus, cancelarius. Acta cum depositionibus suprascriptis sunt in totum chartarum septem. Idem Guglielmus cancelarius« (»Gore navedena pohrana i potvrda načinjena je i zapisana, kako stoji gore, po gore spomenutom gospodinu Marinu Držiću, svećeniku, pred gore spomenutom gospodom dubrovačkim konzulima i građanskim sucima. Guglielmus Dondinus, notar. Dokumenti s gorespomenutim pohranama obasižu ukupno sedam listova. Isti Guglielmus, notar«). U Dubrovniku je ostao i nakon Beccadellijeva odlaska (1560), bar do 1581, te se rodbinski povezao s naturaliziranom kancelarskom obitelji Sfondrati. Iz Dubrovnika je, u svoje ime i kao posrednik prirodoljupca, plemića Jakova Sorkočevića, slao primjerke flore i faune u Italiju skupljaču Antoniju Gigantiju i prirodoslovcu Ulisseu Aldrovandiju (M. D. Grmek i J. Balabanić, O ribama i školjkašima dubrovačkog kraja: korespondencija Jakov Sorkočević – Ulisse Aldrovandi /1580 –1584/, 2000). Prema Josipu Torbarini (Fragmenti iz neizdatih pisama Lodovika Beccadellija /1555–1564/, Dubrovnik, 1929, 1), nakon povratka u Italiju Dondino je sa sinom napisao pov. spis o Dubrovniku i posvetio ga dubr. Senatu, za što je bio nagrađen; do danas se tome djelu nije ušlo u trag.