BOSNA ŠAPTOM PADE

BOSNA ŠAPTOM PADE, izreka koja se odnosi na osmansko osvojenje Bosanskoga Kraljevstva, što ga je u svibnju 1463. provela vojska sultana Mehmeda II. Fatiha (Osvajača).

Središnja je semantička jedinica izreke imenica šapat u instrumentalu kao priložna oznaka načina koja u pov. tumačenju konotira: a) tihi pad bez velikog otpora; b) urotu, spletkarenje, izdaju kao uzroke pada. Osim za konkretan pov. događaj, izreka se može primijeniti i za analogne primjere nečije brze propasti. Jedna se njezina varijanta pojavljuje u prvom prizoru prvoga čina komedije Dundo Maroje, kad gladni i žedni Bokčilo protestira protiv dugoga razgovora svojega gospodara Maroja s Kotoraninom Tripčetom. »Jeste li se vi tamo našaptali? Šaptom Bosna poginu, šaptom mi oni [Tripčeta] nije drag. Jaoh si ve meni, jao, na ko’e ti me je ljudi srjeća namjerila, ki ni jedu ni piju. – Gosparu, umrijeh od glada, svršite!« U Bokčilovoj interpretaciji izreke, odn. u njezinoj konkretizaciji u drugom dijelu rečenice, apostrofira se šaptanje kao sumnjiv, nečastan način komunikacije. U istom obliku (»Šaptom Bosna poginu«) izreka je zapisana u dubrovačkoj rukopisnoj zbirci poslovica Proričja slovinska iz 1697, odakle je preuzeta u tiskanu zbirku Đure Daničića Poslovice (1871). Ista se izreka nalazi i u dvama najuglednijim antologijskim izborima u XX. st.: Narodne drame, poslovice i zagonetke (prir. N. Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, 1963) i Poslovice, zagonetke i govornički oblici (prir. J. Kekez, Stoljeća hrvatske književnosti, 1996).