BOIARDO, MATTEO MARIA
BOIARDO, MATTEO MARIA, talijanski pjesnik (Scandiano, oko 1441 – Reggio Emilia, 21. XII. 1494).
Plemenita podrijetla, od 1476. živio je na dvoru d’Esteovih u Ferrari, 1480–83. bio guverner Modene, a od 1487. do smrti grada i tvrđave Reggio. Sudjelovao je u ratovima protiv Mlečana. Na latinskome je pisao Pjesme u pohvalu d’Esteovih (Carmina de laudibus Estensium, 1463) i ekloge (Pastoralia, 1464) te prevodio Herodotova i Ksenofontova djela. U tercinama je prepjevao lat. prijevod Lukijanova Timona (Timone, objavljen 1503). Njegov petrarkistički kanconijer Tri knjige ljubavnih pjesama (Amorum libri tres, 1469–76) smatra se najboljom talijanskom lirskom zbirkom XV. st. Zaljubljeni Orlando (Orlando innamorato, 1476), viteški ep u oktavama, zamišljen u sto pjevanja, prekinut je u devetom pjevanju trećega dijela (pa ih je ukupno 69). Prvi i drugi dio objavljeni su 1483. a svih 69 pjevanja 1506. Ugledao se na pučke viteške epove, stapajući junačko-ratničke teme karolinškoga ciklusa i pustolovno-ljubavne bretonskoga, čime je utemeljio novi žanr. Djelo je posljednji plod srednjovjekovne viteške civilizacije, koja se dugo održala na dvorovima sjev. Italije, poglavito u Ferrari, iako junački ideali u njemu već poprimaju renesansnu dimenziju pa je Boiardo najveću moć pridao ljubavi, zbog koje Orlando, uzor kršć. ratnika, zaboravlja svete domovinske obveze. Nadovezujući se na fabulu nedovršenoga Boiardova epa, Ludovico Ariosto napisao je Mahnitoga Orlanda (Orlando furioso, 1516), oplemenjujući ga humanističkom kulturom i misaonošću. God. 1541. Zaljubljeni Orlando objavljen je u preradi Francesca Bernija, koja je sve do XIX. st. bila utjecajnija od izvornika.
Matteo Maria Boiardo, Timone,
Venecija, 1518.
S M. Držićem Boiarda je u vezu doveo Arturo Cronia tvrdnjom da se Skup osim uz djela Torba (La Sporta) Giovanbattiste Gellija, Aridosia Lorenzina de’ Medicija i Opsjednuta (La Spiritata) Antona Francesca Grazzinija može dovesti u vezu i s Timoneom Mattea Marije Boiarda (Za ispravno tumačenje Marina Držića – Per una retta interpretazione di Marino Darsa, 1953). Franjo Švelec suprotstavio se toj tvrdnji navodeći da je jedina veza Držićeva Skupa s Timoneom u tome što je pronašao blago koje skriva od ljudi. Naime, Boiardov je Timone u mladosti bio bogataš, rasuo je imutak, osiromašio i bio ostavljen od svih te prisiljen održavati život kopanjem zemlje. Smilovao mu se Jupiter te poslao Merkura s posudom sa zlatom. Timone je pronašao zlato, otjerao prijatelje koji su se ponovno počeli javljati te se, mučen brigom da mu ga tko ne ukrade, odrekao blaga i do kraja života izbjegavao druženje s ljudima (Komički teatar Marina Držića, 1968). Zanimljiv je podatak da se u zapisu od 25. VI. 1549. u Diversa Notariae, a u kojem su zabilježene knjige koje su u Dubrovnik stigle iz Venecije dubr. knjižaru Antoniju de Odolisu iz Brescie, navode i dva primjerka knjige Orlando innamorato u Bernijevoj preradi (»Orlandi del Bernia«).
