BERK, CHRISTIAAN ALPHONSUS VAN DEN
BERK, CHRISTIAAN ALPHONSUS VAN DEN, niz. slavist (?, 31. I. 1919 – Buchholz, 30. I. 1979).
Studirao filozofiju, teologiju i slavistiku na belgijskim i niz. sveučilištima. God. 1955. postao privatni docent na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti Sveučilišta u Utrechtu, od 1962. radio kao docent i izvanredni profesor (1965) na Sveučilištu u Hamburgu, 1966. prešao na Sveučilište u Bochumu kao redoviti profesor, a od 1975. bio je voditelj Katedre za slavistiku u Hamburgu. Bavio se južnosl. jezicima i književnostima, filozofijom i poviješću jezika, fonetikom, akcentologijom, dijalektologijom, tekstologijom, metrikom te književnopov. problematikom. Jedan od njegovih učitelja bio je i Stjepan Ivšić, kod kojega se usavršavao u Zagrebu, a uz taj ga grad vezuje i suradnja sa Staroslavenskim institutom.
O Marinu Držiću i dubrovačkoj književnosti (Marin Držić on de letterkunde van Dubrovnik) pristupno je predavanje koje je održao prilikom izbora za privatnoga docenta na Sveučilištu u Utrechtu (25. IV. 1955). Rad je iste godine objavljen u Hagu; utemeljen je na filološkim i književnopov. spoznajama Konstantina Jirečeka, Jeana Dayrea, Milana Rešetara, Petra Kolendića, Dragoljuba Pavlovića, Artura Cronije, Mihovila Kombola i dr. Uz kulturnopov. uvod o Dubrovniku i osvrt na preddržićevsku knjiž. tradiciju, posebnu pozornost posvećuje Držićevu životu i opusu. Polemizira s Cronijom, dokazujući Držićevu originalnost, ističe estetsku vrijednost njegovih komedija s obzirom na one sienskoga tipa koje su mu bile poticaj. Ističe elastičnost i živost Držićeva jezika te zaključuje da zbog komediografske vještine pripada među autore ne samo hrvatske nego i svj. književnosti. U raspravi Nekoliko opaski o kvantitetu i akcentu u starom Dubrovniku (1969) na temelju primjera iz Držićevih drama nastoji osvijetliti razvoj akcentuacije u dubr. narječju. Surađivao je na niz. prijevodu Dunda Maroja, koji su 1955. pripremili i s uspjehom izvodili studenti Sveučilišta u Utrechtu.