SVECI

SVECI, osobe koje su za života ostvarile duhovni i moralni ideal svoje vjere.

U ranom kršćanstvu to su najprije mučenici (martiri), a potom im se pridružuju i priznavatelji. U katolicizmu i pravoslavlju uobičajeno je štovanje svetaca, njihove se slike (u pravoslavlju ikone, u katolicizmu slike, kipovi, reljefi i sl.) štuju po crkvama i domovima; u Katoličkoj crkvi svece (i blaženike) nakon službenog procesa proglašava papa. U protestantizmu nema štovanja svetaca, a kat. pojmu svetosti suprotstavlja se čovjek duboke vjere. U islamu se samo u pučkoj religioznosti dopušta štovanje svetih ljudi (veli). U budizmu sveci su oni koji su proživjeli prosvjetljenje (buddha), a u hinduizmu veliki asketi. U kršćanstvu su od starine po svecima davali imena gradova ili mjesta i stavljali ih kao zaštitnike i zagovornike pojedinih mjesta ili gradova. U Dubrovniku je glavni zaštitnik sv. Vlaho.

M. Držić apostrofira mnogobrojne svece, a prizivaju ih upomoć različiti likovi: sv. Tripun (Tripčeta u Dundu Maroju, I, 1; II, 8; III, 10, 11; Pasimaha u Skupu, II, 7; III, 7; Tripe u Arkulinu, II, 3, 4, 5; IV, 1, 2; Kotoranin u komediji Tripče de Utolče, IV, 6), sv. Ozana Kotorska (Tripčeta u Dundu Maroju, II, 8; V, 5; Tripe u Arkulinu, II, 4; IV, 5), sv. Juraj (Tripčeta u Dundu Maroju, I, 1), sv. Petar (Tripe u Arkulinu, II, 4), sv. Andrija (Tripe u Arkulinu, II, 4), sv. Josip (Tripče u komediji Tripče de Utolče, IV, 3; V, 6; Tripe u Arkulinu, II, 4), sv. Lovrijenac (Mande u komediji Tripče de Utolče, IV, 3), sv. Antun Padovanski (Viculin u Arkulinu, II, 2, 4), sv. Ivan (Viculin u Arkulinu, II, 4), sv. Nikola (Viculin u Arkulinu, II, 4), sv. Savo (Kučivrat u Arkulinu, III, 4), sv. Julijan (Tripčeta u Dundu Maroju, V, 5), sv. Emanuel (Albanez u Arkulinu, V, 5), sv. Antun Opat (Pedant Krisa u komediji Tripče de Utolče, V, 3), sv. Jakov (Viculin u Arkulinu, IV, 5), sv. Orsula (Kerpe u komediji Tripče de Utolče, III, 8), Ivana Orleanska (Tripe u Arkulinu, III, 6). Pojedini su sveci bili osobito popularni u Držićevo doba, poput sv. Julijana, sv. Lovrijenca, sv. Antuna Padovanskoga. Neki od njih imaju dugu svetačku tradiciju, poput sv. Emanuela (Manojla) i sv. Antuna Opata, ili su temeljni sveci Crkve, poput sv. Josipa, drugi su pak patroni gradova: sv. Vlaho zaštitnik dubrovački, sv. Tripun kotorski, sv. Nikola iz Barija. Držić nigdje ne spominje sv. Marka, zaštitnika Venecije, zacijelo stoga što je bio politički i vojni mlet. simbol. No, sv. Jurja, kojega su s gotovo jednakom pobožnošću slavili i u Veneciji, neće propustiti imenovati. Neki se Držićevi likovi obraćaju svecima mučenicima (sv. Lovrijenac i sv. Jakov), a zazivaju i lokalne svece kao što su kotorski mučenici Petar, Lovrijenac i Andrija te dominikanka Ozana, koja u Držićevo doba nije bila službeno uzvišena na čast oltara (beatificirana 1927), ali je bila na glasu po svetosti. Pisac nikad izrijekom ne navodi njezino ime (»Kotorska Advokata«, »Blaženica od Kotora«, »Majka od Kotora«, »Blaženica naša devota od Kotora«). Pojedini se Držićevi junaci najradije obraćaju Majci Božjoj, primjerice Bokčilo u Dundu Maroju (I, 5, 8; II, 9), Tripče i Anisula u komediji Tripče de Utolče (II, 4; IV, 2), Kotoranin i Arkulin u Arkulinu (II, 4; V, 2, 7). U Šunju, uvali na Lopudu, podignuta je crkva posvećena Bogorodici, pa Lopuđani najradije zazivaju »Gospu od Pšunja«: Dživulin Lopuđanin u Dundu Maroju (I, 9; V, 5), Viculin i Marić u

(II, 4; IV, 5). Likovi također često zazivaju ime Božje.