SRŠEN, MATKO

SRŠEN, MATKO, hrvatski redatelj i dramatičar (Dubrovnik, 24. VI. 1947).

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969. diplomirao komparativnu književnost i filozofiju. Profesor je režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Objavio je knjige Ifigenija: drame i maske (1989), Nagovor na filozofiju (2002), Edip multiplex (2004). Od 1980-ih režira djela Slobodana Šnajdera, Ulderika Donadinija, Alana Ayckbourna, Sławomira Mrożeka, adaptira i režira djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog i Miroslava Krleže te vlastite komade (Cvijeta Zuzorić, treći spol) u nizu hrv. kazališta, u Zagrebu (Zagrebačko kazalište mladih i Teatar &TD), Varaždinu, Dubrovniku i Virovitici te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Među režijama mu se polit. aluzivnošću i osuvremenjivanjem predloška ističe postava Držićeve drame Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena na Dubrovačkim ljetnim igrama (1983), a u koprodukciji Zagrebačkoga kazališta mladih, Teatra &TD te onodobne TV Zagreb. U radu Držićev obračun s njima (1982) ustvrdio je da je drugi prolog Tirene zapravo prolog Pripovijesti. Pretpostavio je da je Pomet nestao iz kult. arhiva zbog subverzivne smjelosti te ga je »rekonstruirao« u knjizi Pomet Marina Držića: rekonstrukcija (2000), zastupajući tezu o duologiji Komedija od Pometa. »Rekonstrukcija« je izvedena 2003. u parku Gradac na Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Ivice Kunčevića. Premda je posrijedi karakterističan produkt postmodernističke intertekstne pseudopovijesne ili novopovijesne nadopune, preslagivanjem pojedinih replika, likova, karakterističnih dramaturških i komičkih procedura iz Držićeva opusa, tezu kako je Pomet »rekonstrukcija« Držićeva izgubljenog izvornika temelji na nekoliko tvorbenih oslonaca: sažetoj reminiscenciji na tu komediju u prolozima Dunda Maroja, pretfabularne evokacije niza likova tijekom radnje iste komedije te Držićevu navadu da i cijele dramaturške konstelacije te gotovo identične replike – osobito uzrečice i dosjetke – seli iz jedne komedije u drugu (u Pjerinu izravno referira na Dunda Maroja) kao da je posrijedi svima znana izvankaz. dogodovština. Pomet Marina Držića odvija se u Dubrovniku, gdje Dundo Maroje uzalud pokušava sklopiti Marov brak s nećakinjom bogate contesse De Scioccaio; Mande je a ne Pȅra transvestitska junakinja što hini identitet signora Ondarda, pa čak postane Marov konkurent u stjecanju Pȅrina miraza. Pomet će biti nadglednik zapleta i krivac svih novčanih i inih smicalica te mu Dundo Maroje prijetnjama utire put u rim. egzil. Osim fabularnih i dramaturških analogija s drugim dijelom hipotetske duologije, u »rekonstrukciju« će uplesti i neizbježive brojalice i poslovice, folklorno naslijeđe staroga Dubrovnika te poraditi na utvrđivanju komičke karakterizacije likova kao što su Bokčilo i Grubiša. Uz novoizumljenu komediju objavio je i polemičan esej Pometovim tragom. Četiri Držićeva urotnička pisma transponirao je na onodobnu raguzejštinu (Držićeve Knjižice od ribeljoni, 2003).