SLUGA HEKUBINA
SLUGA HEKUBINA, lik u tragediji Hekuba, karakterističan za ant. tragediju, odn. za senekijansku tragičku dramaturgiju.
Prvi se put pojavljuje u trećem prizoru prvoga čina, u kojem pokušava utješiti bivšu trojansku kraljicu Hekubu te joj istodobno donosi vijest o žrtvovanju koje se priprema u spomen na Ahilejevo junaštvo. Pritom joj savjetuje da moli višnje sile da sačuvaju njezinu jedinicu Poliksenu, jer je upravo ona izabrana za žrtveni oltar:
»Zatoj hodi i ne krsmaj,
zovi pomoć višnjih odzgor,
svetilišta obid’ sva taj,
pođ’ na svitli kraljev šator,
prida nj padi umiljena;
pitaj milos, plači, moli
i na zemlji i na nebi,
jeda ti se tko umoli,
krvi kćerce tve da ne bi
grob polili silna Akila«
(I, 3, s. 542–551).
Drugi i posljednji se put Sluga Hekubina javlja u prvom prizoru četvrtoga čina, u poduljem dijalogu s Hekubom i Korom od žena trojanskijeh. U tom trenutku Hekubi donosi tijelo mrtvoga Polidora, pri čemu Hekuba misli da će pred sobom naći tijelo netom žrtvovane Poliksene. Sluga tada govori sljedeće stihove:
»Još ne zna ni more nesrećna poznati
zlo svoje najgore ko ju će skončati:
mni, nosim tielo njoj kćerce Poliksene,
od muke obraz svoj ter svraća od mene«
(IV, 1, s. 1713–1716).
Funkcija je toga lika da potencira lamentacijske dionice glavne junakinje, odn. da komentira njezinu pathosom impregniranu retoriku.