PRIJEKO (PRIJEKI)

PRIJEKO (PRIJEKI), ulica u Dubrovniku koja se proteže paralelno s Placom, prva s njezine sjeverne strane.

Nakon velikoga požara 1296. ta je ulica, odn. blokovi kuća, planski postavljena povezujući ulice koje su se spuštale sa sjev. dijela zidina prema Placi. U Držićevo doba Prijeko je bila ulica poznata po ljubavnim pustolovinama mladih dubr. vlastelina, koji su ondje štipali djevojke i ljubovali. Stoga Dživulin Lopuđanin u Dundu Maroju kaže: »S Prijekoga ne idem, gdje vi dunidžate, gdje mi mačicem po kantunijeh skrobućete« (I, 9), Pomet će mlade vlasteline Nika, Pijera i Vlaha ironično nazvati »amanti od Prijekoga« (II, 10), Grižula Omakalu predstavlja: »Iz grada je gdjeno su Među crjevjari i Prijeki i Među polače, gdi se djevojkam zapinje« (Grižula, III, 4), a Viculin također posprdno govori o Prijekom: »E, vazda s njekijem leuti dođu, ter mi počnu versat; scijene da mogu štogodi od Lopuđaka avancat, ter im para na Prijekom dunižat u Dubrovniku« (Arkulin, III, 2). Od Prijekoga se Duičinim skalinima uzlazilo do Pelina, ulice i dijela grada podno sjev. zidina, gdje se nastavljao ljubavni život zabilježen i u ondašnjoj izreci: »Ob dan po Gružu i Rijeci, ob noć po Pelinah i Prijeci«.