PAVLA (PAVA)

PAVLA (PAVA). O Držićevu emotivnom životu ništa ne znamo, a stihovi iz poslanice Svitlomu i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinovu Marin Držić (»Nika vil uresa prislavna ka mene / lipotom zaveza, ter mlados mâ vene, / kraj rike studene užiže na svak čas / na pjesni ljuvene, da se dam svasma vȁs«, s. 65–68) mogu biti konvencija – vila kao pjesničko nadahnuće.

Navodi Ignjata Đurđevića iz spisa Životopisi i pjesme nekih slavnih Dubrovčana –Vitae et carmina nonnullorum illustrium civium Rhacusinorum (»Amavit puellam Paulam nomine«) i Serafina Marije Crijevića iz Dubrovačke knjižnice (Bibliotheca Ragusina) da je Držić Tirenu »napisao još kao mladić jer je u Etruriji, kojoj je blizu Tirensko more, zavolio djevojku možda imenom Paulu« (»Eam adhuc juvenis lucubravit, quod puellam, forte Paulam nomine, in Etruria, cui proximum est Tyrrhenum mare, adamasset«), do danas nisu ničim potvrđeni. Povod povezivanju žene po imenu Pavla uz Držića nalazi se u pjesmama br. 3 (Tko je taj na saj svit anđeoski ki poje), koja ima izvanjski akrostih Pava (s. 13, 15, 17, 19), te pjesmi br. 19 (Pogled tvoj ljuveni, gospoje od svih vil) s izvanjskim akrostihom Pavla (s. 1, 3, 5, 7, 9). Milan Rešetar nagađa »nije li možda i ńegova PAVLA iz akrostiha bila obična Dubrovkińa (iz Rijeke?) Pavla, a ne Talijanka Paula (Paola)« (Djela Marina Držića, 1930), a Frano Čale bez ograda konstatira da je to »ime djevojke koju je D. volio« (Marin Držić: Djela, 1979).