PAPINE NEPUČE

PAPINE NEPUČE. U osmom prizoru trećega čina Dunda Maroja Popiva savjetuje Mara kako se izvući iz nevolja koje je prouzročio dolazak Dunda Maroja u Rim: predlaže mu da od Židova Sadija uzme robe u vrijednosti tri tisuće dukata, a zalog će dati Laura.

Na taj prijedlog Maro reagira s nevjericom: »Nut riječî; sinjora da mu da za tri tisuće dukata penj? Para li mao penj od tri tisuće dukata? Ne imaju za tri tisuće dukat dzojâ papine nepuče!«. Na izraz »papine nepuče« prvi je upozorio Petar Kolendić, kao jednu od potvrda da je Držić bio u Rimu, i to upravo 1550 (sveta godina), tijekom koje se događa radnja Dunda Maroja (Premijera Držićeva »Dunda Maroja«, 1951). Pritom je naveo da je papa Julije III. (Giovanni Maria Ciocchi del Monte) – koji je, nakon smrti pape Pavla III. (10. XI. 1549), proglasio svetu godinu 24. II. 1550 – imao dvije bratučede, Orsulu i Cristinu del Monte, »poznate zbog raskošnog života u rimskom svetu«, pa je Držić mogao aludirati upravo na njih te ironično podcrtati neprimjereno bogatstvo papinske obitelji (papa Julije III. bio je poznat po nepotističkom ponašanju) te Marovu naivnost (jer je Lauri već kupio nakita za tri tisuće dukata, ali je to zaboravio, budući da troši očev, a ne svoj novac; osim toga, uopće nije svjestan Laurina bogatstva te načina na koji financijski iskorištava svoje mušterije pa i njega). Nije također nevjerojatno da je sintagma »papine nepuče« ušla u svakodnevni govor kao formulaičan, poslovični izraz kojim su se podrugljivo označavala nepoštenim sredstvima stečena materijalna dobra i rasipnost.