NOĆNIK
NOĆNIK. Prvi prizor Novele od Stanca započinje didaskalijom: »Noćnici govore: Vlaho, Miho«. Noćnici su dubrovački vlasteoski mladići koji su obilazili grad u potrazi za zabavom.
Iz Novele od Stanca može se steći razmjerno jasna slika o njihovim aktivnostima. Miho će, primjerice, kazati kako se – dok mu otac misli da je u postelji – iskrada uz pomoć konopca. Kad su jednom bili vani, obilazili su grad. prostitutke, što se vidi iz Vlahove napomene da se vraća s Duičinijeh skalina. Nerijetko su se sukobljavali jedni s drugima, što također svjedoči Vlaho, koji kaže da je upravo rastjerao neke mladiće. Budući da su plemići smjeli nositi mačeve – što pučanima nije bilo dopušteno – sukobi su znali završiti ozbiljnim ranjavanjima. Sretnije bi prošli oni koji bi dobili liti, tj. koji bi bili izudarani plošnom stranom mača, a ne oštricom. U Noveli Vlaho prijeti Mihu: »Sad ti dah sto liti!« (1, s. 12), a zatim Miho nagovara Vlaha neka neznancu, koji im se približava (riječ je o Dživu Pešici, kojega ne prepoznaju zbog mraka), dade »deset liti« (2, s. 49). U pismu Cosimu I. Mediciju od 2. VII. 1566. Držić također spominje noćnike i igre s mačevima: »Jedne noći tri golobrada mladića odu da se zabave po gradu, pa im neki čovjek učini nekakvu neugodnost, a budući da je dubrovačka mladež jako dobre ćudi, kad se u igri siječe udara pljoštimice«. Noćnici se nisu previše obzirali na predstavnike grad. vlasti i čuvare reda, što se vidi iz Mihovih riječi: »Useru hasase! Ter što će hasasi? / Od Place čuva’ se, indje svudi lazi« (1, s. 37–38). Dubrovačke je noćnike najbolje definirao Vlaho: »Smiješni su oci ovi! Neće im se njekad / da su i oni bili svi lovci kako i mi sad, / ki noćno lovimo kako i jeji« (1, s. 33–35). Frano Čale tumači smisao riječi lovac: »To su oni momci koji štipaju godišnice u određenim dubrovačkim ulicama, kako nas obavještavaju Omakala u Grižuli i Petrunjela u Dundu Maroju, i koji ’love’ ženske uopće. I u prologu Grižule kaže se za mladoženju Vlaha Sorkočevića kako je ’naučan s lovom se vraćat doma’« (Marin Držić: Djela, 1979).
