LUŽA

LUŽA (tal. loggia). Kad u komediji Dundo Maroje Pomet susretne Maziju i upita što je novoga u Dubrovniku, on mu odgovara: »Novo je: Milašica sirenje prodava, prid Orlandom vino liče, junaci ga piju; krua ne manjka prid Lužom, ni vode na fontani« (IV, 7).

Luža je izgrađena odlukom Velikoga vijeća iz 1356, nalazila se u blizini crkve sv. Vlaha (sjeverna strana), a srušena je 1708. kad se gradila nova crkva sv. Vlaha. Slikovito je Lužu i njezinu namjenu predstavio 1440. Filip de Diversis u djelu Opis slavnoga grada Dubrovnika:

»Stoga su stari dubrovački plemići izgradili jednu lužu ili okupljalište posred Place, dosta široko i dugačko, gotovo četverokutno, opasano zidićem, s dva ulaza i izlaza. Iznutra su naokolo postavljena kamena sjedišta, pokrivena drvenim pločama i pričvršćena uza zidić. Budući da je Luža pod otvorenim nebom, u njoj je jedna druga mala luža pokrivena crjepovima, okružena drugim zidićem, okrug koje također postoje slične kamene sjedalice s pločama. Ova natkrivena Luža popločena je četvrtastim bijelim i crvenim kamenjem. Pri vrhu, to jest u zidu i na gredama velikaši pričvršćuju ploče sa svojim grbovima, osobito Francuzi, potom engleski i njemački knezovi koji preko Dubrovnika prolaze prema svetom Gospodinovu grobu. Druga, nepokrivena Luža popločana je četvrtastim opekama, spojenim prugama od živoga kamena širokim jedan pedalj. Oko nje se s vanjske strane obično prodaje povrće. Ondje po starom običaju i navadi šetaju, sjede i međusobno umuju dubrovačka vlastela i stranci. Ostali, pak, rijetko onamo zalaze. (…) Toliko neka bude rečeno o Luži, u kojoj se također igra šah i kocka, osobito u manjoj«.

U Mazijinoj replici arhitektonske su znamenitosti Dubrovnika vezane uz trgovinu (sir, vino, kruh), što potvrđuje da je Placa bila središte grad. života, no on Pometu istodobno sugerira da se od njegova odlaska u gradu ništa nije promijenilo.