LUNCIJATA (ANUNCIJATA ILI BLAGOVIJEST)

LUNCIJATA (ANUNCIJATA ILI BLAGOVIJEST). Na dubrovačkom području neuobičajeno je velik broj crkava i kapelica posvećen titularu Gospe Anuncijate ili Blagovijesti, što se može povezati s velikim epidemijama kuge.

Sred. XIV. st. klasična bubonička forma mutirala je u kugu s plućnom lokacijom (»plućna kuga«). Razlozi za to mogli su biti u velikoj demografskoj gustoći, slabijoj prehrani, klimatskim promjenama. Najčešći titulari crkava dubr. okolice su Blagovijest i Sv. Spas, a nalazile su se i u grad. središtu. Crkvica Blagovijesti, na putu prema Vratima od Ploča, izgrađena je 1534. u znak zahvalnosti preživjelih nakon epidemije kuge iz 1526–27. O važnosti kulta Anuncijate svjedoči i M. Držić. Marova zaručnica Pȅra, umorna od hodanja, odmjerava duljinu rim. ulice kojom ona i bratić Dživo prolaze s udaljenošću od grada do Luncijate, tj. crkve sv. Anuncijate, smještene na obronku Srđa nad Gružem, s lijeve strane ušća Rijeke dubrovačke: »Uzaova, Dživo, što govoriš? Ovo je dilja neg od Grada do Luncijate« (Dundo Maroje, I, 9). Uz crkvu sv. Luncijate prolazio je, naime, gorski put (popločani akvedukt koji je gradio Onofrio di Giordano della Cava), kojim se pješice stizalo u Rijeku, budući da puta uz more nije bilo jer je to područje bilo vrlo stjenovito; oni koji u Rijeku nisu putovali barkom, išli su pješice »preko Luncijate«. Zanimljivo je da je taj put Pȅri, koja u Rimu traži zabludjela vjerenika, bio dobro poznat, što ne izaziva čuđenje rođaka Dživa, koji će se međutim iščuđavati saznanju da je Pȅri poznato kako izgleda dubr. katedrala. Držić je zacijelo znao propješačiti obronkom Srđa, koristeći se popločanim akveduktom iz XV. st., da bi stigao do svojega posjeda pri izvoru Omble, prolazeći uz crkvu Gospe Luncijate. Crkvom nad Gružem, posvećenoj sv. Mariji Luncijati, upravljao je od 1497. Marinov stric Džore Držić. Možda je i to jedan od razloga što upravo tu crkvu, kao i kult Gospe Luncijate, Držić višekratno spominje u Dundu Maroju. Bokčilo zahvaljuje: »Ah, Majko blaženico Luncijato, hvala tebi!« (II, 12). Petrunjela se zaklinje njezinim imenom: »Da nam vrata razbijete, manigodo jedan! Po Luncijatu Božiju, kako vas se ću sad bačkjelom vrć, čijem mi na ruke dođe« (V, 4). Na ušću Rijeke dubrovačke, na suprotnoj strani od Gruža, bila je podignuta crkva posvećena Blagovijesti, od koje su danas ostale ruševine. I na samom imanju Držićevih, uz izvor Omble, nalazi se još od Držićeva doba kapelica posvećena Blagovijesti. Zašto je baš Rijeka dubrovačka bila uokvirena crkvama s titularom Blagovijesti, nije se teško domisliti, ima li se na umu da je Dubrovačka Republika bila najosjetljivija upravo na tom području te da je tu bilo nekoliko carinskih prijelaza iz osman. države u Republiku, kojima je najbrže mogla stići i kuga. Osim zaštite od bolesti, koju su žitelji tražili u sv. Luncijati, zvona Blagovijesti objavljivala su puku da je opasnost od epidemije prošla.