KERPE
KERPE, lik u komediji Tripče de Utolče.
U dramskoj fabuli nema važniju ulogu, a pojavljuje se u osmom i devetom prizoru trećega čina, sedmom prizoru četvrtoga čina te petom i šestom prizoru petoga čina. Predstavlja se kao prijatelj Tripčetove i Mandine kuće, a Mandina godišnica Kata će ga na jednome mjestu osloviti s »gospodin Kerpe« (III, 9). Nakon što mu Mande priopći da se Tripče opio, odjenuo njezine haljine te o njoj govori ružne stvari, Kerpe obećava da će ga naći i ukoriti ga. U devetom prizoru zatječe se na sceni kad se već stišala buka koju je stvorila Kata optužbom da ju je Lone de Zauligo pokušao silovati. Kad Kata priopći Kerpi što joj se dogodilo, zgrožen obećava da će osobno poći na podestat i zauzeti se da ga »objese kako psa« (III, 9). U sedmom prizoru četvrtoga čina nalazi se u Mandinoj kući, pokušava ju razumno smiriti, a na njezinu optužbu da je Tripče pijanac odgovara: »Ne govor’ tako, Mande! Onaki kakav je tvoj je«. U nastavku razgovora otkriva Mandi tko su dubr. vlastelini koji prolaze Kotorom – to su članovi Gardzarije, koji su mu otkrili tajnu da će o pokladama prirediti »jednu lijepu večeru i da se će po večeri izmrčiti«. U petom prizoru petoga čina otkriva da je Kata Lonina kći koju je dobio u avanturi s nekom Korčulankom: »U Krkru ukradom se s njekom sklopi, kakav je vas amoroz; rodi se ova djevojka, krijući ju odhrani; baba se je našla koja ju je dojila i hranila, koja sve ovo spovijeda«. Budući da to Kata još ne zna, Kerpe se s njom našali pa joj slaže da je Podestà kotorski odlučio kazniti ju zbog klevete: »Sve se je uzaznalo, podesta hoće da, zato što si se rugala, uzmeš za muža jednoga koji bi Loni otac bio a gruba kako jednoga djavola od pakla, koji mješte ručka hoće ti davat svako jutro dvaes biča po mahači; tako podesta hoće« (V, 5). Konačno, poziva Lonu – koji je pušten iz tamnice – da uđe u Tripčetovu kuću, a Tripčeta opominje neka svuče sramotne ženske haljine sa sebe. Uza zazivanje Boga, na jednom će mjestu zazvati i »svetu Orsulu i nje družbu blaženu« (III, 8), premda nije jasno zašto zaštitnicu sretne udaje zaziva u kontekstu neuspjela Tripčetova i Mandina braka. »Družba blažena« odnosi se na jedanaest tisuća djevica što su pratile sv. Uršulu (V. st.) koje su poubijali Huni kraj Kölna, nakon što su se vraćale s hodočašća u Rim. Red uršulinki osnovan je 1535, a skrbio se za odgoj ženske mladeži i njegu bolesnika. Ima li kakve veze Kerpe s likom Kerpete u fragmentarno sačuvanoj drami Džuho Krpeta – gdje se također spominje Gardzarija – ne može se pouzdano odgovoriti.
