HITREC, HRVOJE

HITREC, HRVOJE, hrvatski prozaik, publicist, scenarist i dramatičar (Zagreb, 14. VII. 1943).

Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1967). God. 1966–85. radio je u Vjesniku i bio urednik satiričnog mjesečnika Paradoks te gl. urednik Hrvatskog slova i Kerempuha. God. 1985–90. bio je ravnatelj kazališta Trešnja, 1990–91. generalni direktor HRT-a. God. 1991. bio je ministar informiranja, a 1995–99. saborski zastupnik. Kabaretski igrokazi i drame najčešće su mu izvođeni u Satiričkom kazalištu Kerempuh i varaždinskom Narodnom kazalištu. Scenarist je dokumentarnih i igranih filmova (Bogorodica, Trinaest stoljeća hrvatske kulture). U romanima, koje obilježuje pripovijedanje prožeto humorom i ironijom, ugl. se bavi zagrebačkom svakodnevicom. Najviše uspjeha postigao je kao dječji pisac, i to romanom Smogovci (1976) i nastavcima Smogovci i strašni Bongo (1987), Zbogom Smogovci (1989) i Smogovci u ratu (1996). Kritika najvrednijim smatra Ljubavi na crnom baršunu (1987), društveno-polit. roman o trima naraštajima jedne zagrebačke obitelji u kojem se ključni događaji hrv. povijesti XX. st., počevši od ubojstva Stjepana Radića, izmjenjuju s izmišljenim situacijama. Priredio je nekoliko izdanja djela starije hrv. književnosti namijenjenih djeci: Priče o Osmanu (1977), Petrica Kerempuh (1980), Najljepše priče hrvatske renesanse (2002) i Priče iz hrvatske starine (2003).

Dundo na Majni izveden je u kazalištu Vidra 25. XII. 1982. u režiji Tomislava Durbešića. Radnja je smještena u drugu pol. XX. st. u Frankfurtu na Majni, gdje Držićevi likovi postaju gastarbajteri koji sreću nastoje pronaći raznim smicalicama. Autor je četverodijelne televizijske dokumentarne serije o M. Držiću i njegovu dobu (Dubrovački klerik, Zabranjena komedija, Gospodar komedija, Urotnik) te radiodrame Vidra (1972), a među knjigama namijenjenima djeci nalaze se i Priče iz Držića (2000).