GRAZZINI, ANTON FRANCESCO (ANTONFRANCESCO, nazvan IL LASCA)

GRAZZINI, ANTON FRANCESCO (ANTONFRANCESCO, nazvan IL LASCA), talijanski komediograf i pjesnik (Firenca, 22. III. 1503 – Firenca, 18. II. 1584).

U rodnom gradu stekao je klas. obrazovanje. Jedan od najaktivnijih književnika svojega doba, angažiran ponajprije u Accademiji degli Umidi i, nešto poslije, u poznatijoj Accademiji della Crusca. U književnosti tal. renesanse ostao je zapamćen po sedam komedija (Ljubomora – La Gelosia, Opsjednuta – La Spiritata, Vještica – La Strega, La Sibilla, La Pinzochera, I Parentadi, L’Arzigogolo), odn. po novelistici (Večere – Le Cene), koja je nastala pod snažnim utjecajem Decamerona Giovannija Boccaccia. Protivio se klasičnim poetičkim normama, a nauku o pjesničkom umijeću pristupao je populistički. Njegov je liberalni duh došao do izražaja i u pjesničkoj formi, ponajprije u nizu šaljivih lirskih pjesama u kojima tematizira raznovrsna homoseksualna iskustva.

Grazzinijev komediografski opus dovodio se u vezu sa stvaralaštvom M. Držića (La Spiritata), jer između tih dvaju autora, i na tematsko-motivskom i na formalno-kompozicijskom planu, postoji niz srodnosti. Frano Čale upozorava na mnogobrojne sličnosti na planu stereotipiziranoga prikazivanja i karakterizacije likova stranaca (Marin Držić: Djela, 1979). Franjo Švelec također ističe mnogobrojne podudarnosti u Držićevoj i Grazzinijevoj dramaturgiji, ponajviše na motivskom planu (likovi škrtaca, negromanata, rastrošnih mladića, nasamarenih starih ljubavnika), no pritom naglašava autohtonost Držićevih komediografskih postupaka (Komički teatar Marina Držića, 1968).