GINAMMI, MARCO
GINAMMI, MARCO, talijanski tiskar (Venecija, 1590 – Venecija, 1654).
Tiskarski znak Marca Ginammija
Rođen je kao prvo od petero djece u obitelji Bartolomea Albertija Ginammija. Jedini se posvetio tipografskom zanatu, a prva je knjiga koju je objavio Hirovi bačvara Giusta (I capricci di Giusto bottaio) Giovanbattiste Gellija. Nakon razdoblja kuge 1628–30. i zastoja u društv. životu Venecije postao je jedan od najvažnijih predstavnika tiskarskoga ceha. Premda je imao samo jedan tiskarski stroj, a kao zaposlenike članove obitelji, 1630-e bile su najintenzivnije razdoblje njegove djelatnosti. God. 1653. posao je prepustio najstarijem sinu Bartolomeu (između 1633. i 1635. naučio slav. jezike i turski). Nakon Marcove smrti tiskara je prešla u posjed Francesca Brogiollija. Tiskao je, među ostalim, političke i religiozne rasprave Pietra Aretina, Povijest razaranja Zapadne Indije (Istoria della distruttione delle Indie Occidentali, 1626) i Osvajanje Zapadne Indije (La conquista delle Indie Occidentali, 1644) Bartoloméa de Las Casasa, Eseje (Saggi, 1633) Michela de Montaignea, a na hrv. jeziku, primjerice, Zrcalo duhovno (1614, 1621) Mavra Orbinija, Suze sina razmetnoga (1622) i Pjesni pokorne kralja Davida (1630) Ivana Gundulića te Elektru (1631) Dominka Zlatarića.
God. 1630. izdao je Držićevu Tirenu (TIRENA | COMEDIA | MARINA | DARXICHIA. | Con Licenza de’ Superiori, & Priuilegio. | IN VENETIA, M DC XXX. | Preſſo Marco Ginammi). Ivan Kukuljević Sakcinski navodi i Ginammijevo izdanje Tirene iz 1632, navodno posvećeno Vlahu Jeronimovu Držiću, no ne zna tko je posvetu sastavio (Pjesnici hrvatski XVI. vieka, 1858). Podatak je od njega preuzeo Franjo Petračić, pretpostavivši da je posveta Vlahu (Uzmnožnomu i sfake časti dostojnomu g. Vlahu Jera Držić) iz spomenutoga izdanja naknadno uvezana u izdanje iz 1607. koje je izišlo u tiskari Francesca Bariletta (Djela Marina Držića, 1875). Otkuda Kukuljeviću podatak o Tireni iz 1632, ne zna se, a do danas nije pronađen ni jedan njezin primjerak.
