VIJEĆNICA

VIJEĆNICA. Sjedište političkog i društvenog života Dubrovačke Republike, palača Velikog vijeća smještena na urbanistički središnjemu mjestu i spojena uz Arsenal i Knežev dvor, tragom dostupnih izvora bila je dimenzijama i ukrasom skladno uklopljena u širi građevinski sklop.

Ostaci Vijećnice

Paskoje Miličević, Alegorija snage, oko 1470, Knežev dvor

Izgrađena potkraj XV. st. (po odlukama Senata iz 1479. i 1490, kao i po ugovorima s kiparima iz 1491) u prijelaznom gotičko-renesansnom stilu, djelo je dubr. graditelja. Kameni ukras (sačuvani su kapiteli stupova kvadrifore, balkonske ograde, konzole monofore i dio skulpture) izveli su kipari Radivoj Bogosalić i Leonardo Petrović (braća Leonardo i Petar Petrović autori su skulpture portala franjevačke crkve), uz sudjelovanje Paskoja Miličevića, koji je i nadgledao kvalitetu radova. U sljedeće dvije godine, do 1493, kada je dovršena gradnja Vijećnice, izrađena su za dvoranu Velikoga vijeća drvena reljefna vrata (Marin Radetić) i duž zidova postavljene klupe s ornamentiranim, obojenim dijelovima (Rado Ivanov, rezbar iz Stona). Na simboličko predstavničko značenje zgrade upozoravala je skulptura pročelja, alegorijski kipovi Pravde i Snage iznad dviju monofora te sjedeći lik sv. Vlaha ponad središnje kvadrifore na prvom katu, kojim je prevladavao gotički stil, a u luneti portala renesansnog prizemlja reljef s motivom sv. Mihajla koji ubija zmaja. Zupčasti završetak pročelja (vidljiv na kopiji sedamnaestostoljetne slike u franjevačkom samostanu) vjerojatno je uklonjen prigodom obnove objekta nakon potresa 6. IV. 1667. Tal. putopisac Pietro Casola posjetio je Dubrovnik 1494. i zabilježio da ga Vijećnica podsjeća na dvoranu venecijanskoga Senata, s tim što sjedala nisu pozlaćena, no zato je strop ukrašen plavom i zlatnom bojom. Zgrada je u noći između 5. i 6. VI. 1816. oštećena u požaru, ali je umjesto obnove potpuno srušena 1863. i na istom je mjestu izgrađeno novo općinsko zdanje u pseudorenesansnom, lombardskom stilu, u čijem je sklopu, zaslugom Luka Bundića (Bonda), 1865. otvoreno kazalište.

Ulaz u Vijećnicu

Na arhitravu iznad baroknog ulaza Velikoga vijeća (Sala del maggior Consiglio), koji se danas, vjerojatno kao posljedica adaptacija, dijelom pruža u objekt Kneževa dvora, uklesan je natpis »Obliti privatorum publica curate« (»Zaboravite na privatno, brinite se o javnom«). U Rešetarovu rukopisu u naslovu Dunda Maroja stoji: »Laus Deo 1550. Komedija počinje od Dunda Maroja prikazana u Vijećnici od kompanjije Pomet-družina«, na temelju čega se sudi da je komedija prikazana u samom sjedištu drž. vlasti i mjestu održavanja javnih i svečanih skupova. Senat je 10. IV. 1554. zabranio korištenje Vijećnice kao kaz. pozornice.

Autor: Vesna Delić Gozze