UGO TUDEŠAK

UGO TUDEŠAK, lik u komediji Dundo Maroje.

Pahor kao Ugo Tudešak

Galiano Pahor kao Ugo Tudešak, Dundo Maroje,
Dramsko kazalište »Gavella«, Zagreb, 1995 (redatelj Krešimir Dolenčić)

Njem. plemić koji živi u Rimu, uživajući u bogatoj trpezi i velikim količinama malvazije (»Antamo, fer Dio, bever malvagìa e fuggir dolor de cor« – »Hajdemo, bogamu, piti malvaziju i otjerati sve iz srca«, I, 4), na što aludira i Maro Marojev, nazivajući ga »od bokare čovjekom« (I, 6). Pojavljuje se u drugom, četvrtom i sedmom prizoru prvoga čina te jedanaestom prizoru trećega čina. Zaljubljen je u rim. kurtizanu Lauru, što ga stavlja u suparnički odnos s Marom. Lauri iskazuje naklonost (»Mi star sempre tuo serfitor; dinari, vita tuo comando, crudel signora!« – »Ja uvijek biti tvoj sluga; novac, život, na tvoju zapovijed, okrutna gospo!«, I, 2), no ona ga odbija, dok Pomet, naglašavajući njegovo bogatstvo, agitira u njegovu korist (»Ovi je Tudešak prvi bogatac od svijeh Tudešaka ki su u Rimu, a mahnit je za tobom; a u pratiku ne more bit galantiji vlasteličić od njega«, I, 2). Gotovo paraliziran neuzvraćenom ljubavnom žudnjom, svu nadu u osvajanje Laure polaže u Pometovu dosjetljivost i lukavost. Ugo i Pomet tipizirani su renesansni »par«: nesposobni gospodar i okretni sluga. Ugo je karakteriziran posredno, Pometovim replikama u kojima često naglašava kako je njegov gospodar »bogatac od peset tisuć dukata« (IV, 4), čime ga definira kao ozbiljna Marova suparnika. Komički učinak izaziva Ugov govor, u kojem se nepravilni talijanski miješa s njemačkim leksičkim umecima izgovorenima na tal. način (fonetske promjene suglasnika: servitorserfitor, Per DioPer Tio; agramatikalna sintaksa). Nakon što je izgubio nadu da će osvojiti Lauru, potaknut prisutnošću Tripčete Kotoranina pred Laurinom kućom, u ispadu pobjesnjelog ljubavnika, Petrunjelu i Lauru naziva bludnicama (»Fer Tio, mattar te ancora, puttana, e puttana tua padrona mattar« – »Bogamu, i tebe ubiti, kurva, i kurva tvoja gospodarica ubiti«, III, 11). Može se pretpostaviti da je ime dobio po svecu (sv. Hugo, opat iz Clunyja, sv. Hugo, biskup iz Grenoblea).

Autor: Ana Prolić Kragić