SPONZA (DIVONA, DOGANA)

SPONZA (DIVONA, DOGANA) (tal. spongia: cisterna za prikupljanje kišnice; lat. douana: carinarnica). Građena je od 1516. do 1522. u prijelaznom gotičko-renesansnom stilu, na istočnoj strani Place (Straduna).

Sponza

Izvorno je dvokatnica, kakva je ostala i na pročelju, ali je naknadnim intervencijama, za potrebe većega skladišnoga prostora u sjevernom, stražnjem dijelu (gledano iz unutrašnjosti, tj. dvorišta) drugi kat podijeljen na dva dijela pa je dobiven prostor s tri kata. Potkraj XIII. st. na tom je mjestu uz ist. sklop grad. zidina bila zgrada Velike carinarnice. Odlukom Velikog vijeća 1356. ondje su se gradili cisterna za kišnicu (sponza), gostinjac (osteria) i prodavaonice. U XIV. st. uz postojeće objekte spominju se ljevaonica voska i oružarnica. Tijekom XV. st. na mjestu spomenutih zgrada gradila se »latinska škola«, koju su pohađali mlada vlastela i građani, te žitno skladište. Na zap. dijelu nalazile su se radionice i prodavaonice zlatara (današnja Zlatarska ulica). Jačanjem trgovine pojavila se potreba za većim objektom koji bi objedinio više postojećih zgrada na tom prostoru. Model izgradnje Sponze predložio je dubr. graditelj Paskoje Miličević, a Senat prihvatio u siječnju 1516. Miličević je utvrđivao zidine Stona, bio je ljevač topova i bombardijer, a sagradio je i lukobran Kaše u staroj dubr. luci. Istočna fasada Sponze postaje stari grad. zid, na zapadu su ukomponirane nekadašnje zlatarske radionice, a na sjeveru je pregrađena stara ulica koja postaje dvorište novog objekta. Uz P. Miličevića na Sponzi su radili i korčulanski klesari Nikola i Josip Andrijić. Nekoliko mjeseci nakon početka radova 18. VIII. 1516. umro je Miličević i pokopan u crkvi sv. Dominika. To nije poremetilo radove na gradnji Sponze. Braća Andrijić ugovorom iz 1518. obvezali su se izraditi arkade dvorišta prizemlja, vrata za skladišta u zap. krilu i lukove trijema na pročelju. God. 1520. napravili su jedan tip prozora (četvrtasti) na drugom katu, nešto niže, a drugu vrstu prozora (okrugli) 1521. postavili su dosta visoko. Tako je svjetlost na drugi kat ulazila kroz dva otvora: kroz prozor pri dnu i prozore pri vrhu drugoga kata. God. 1521. vlada je sklopila ugovor s franc. kiparom Beltrandom Gallicusom (Beltranius Francigena), koji je na sjev. dvorišnom zidu Sponze isklesao veliki vijenac s Kristovim monogramom u medaljonu. Ispod njega u rim. kapitali na lat. jeziku isklesano je nekoliko stihova pjesnika Ilije Crijevića, u kojima za Dubrovnik i njegove građane zbog velikog potresa 17. V. 1520. traži nebesku zaštitu. Gradnja je trajala do 1522. i nastala je trokatnica u gotičko-renesansnom stilu koja je spojila dva naziva: sponza (cisterna) i divona (carinarnica). Trijem Sponze građen je u renesansnom stilu, prvi kat s triforom u sredini i monoforama sa strane ima obilježje kasne gotike. Na drugom su katu renesansni prozori i niša s kipom sv. Vlaha, kipara Beltranda Gallicusa.

Sponza, unutrašnjost

Vrh Sponze sagrađen je u stilu cvjetne gotike s akroterijama. U unutrašnjosti je dvorište s renesansnim arkadama. Na sjev. luku isklesan je natpis na lat. jeziku: »Fallere nostra vetant; et falli pondera: meque pondero cvm merces: ponderat ipse Devs« (»Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren; kada mjerim robu, mene mjeri Bog«). Galerija prvoga kata razvedena je miješanim gotičko-renesansnim stilom, a na drugom su katu četvrtasti i okrugli prozori. Na nadvratnicima skladišta u prizemlju i prvom katu u klas. kapitali ispisana su imena mnogobrojnih svetaca i evanđelista. Nakon izgradnje Sponze u njoj su smješteni carinarnica za žito i brašno, zatim ured za vaganje i skladišta za žitarice, a od 1522. i Solni ured, kojim su upravljala tri nadsolara (soprasalinarii), birana iz redova vlastele, zaduženi za kupnju, prodaju, nadzor i promet soli te pisari, solari (solarii), koji su vodili knjige troškova. Službu pisara obavljao je M. Držić od 23. III. 1553. do 11. IX. 1556, kad je se svojevoljno odrekao. Od početka XVII. st. do pada Dubrovačke Republike u prizemlju ist. dijela bila je kovnica novca. Sponza je služila i kao spremište oružja i streljiva. Reprezentativna dvorana u juž. dijelu na prvom katu bila je mjesto okupljanja vlastele, tj. Akademije složnih i Akademije dangubnijeh. U istom prostoru školu su polazila djeca vlastele i građana, a 1794–1808. održavala se nastava Pravničke škole. Nakon pada Republike, prostorije Sponze djelomično su sačuvale prvotnu funkciju skladišnog prostora, a u pojedine su se dijelove uselili različiti grad. uredi. Potkraj XIX. st. Sponza je doživjela preinake: stube na prvi kat su probijene i na ist. strani, izgrađeni su zatvor i toalet. God. 1906–07. na drugom katu ist. krila izgrađeno je osam prozora, 1935. u dvorištu je postavljen novi pod. Danas je u Sponzi smješten Državni arhiv.

Autor: Tonko Marunčić
Literatura:
C. Fisković, Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku, Zagreb, 1947;
isti, Dokumenti o radu naših graditelja i klesara XV–XVI stoljeća u Dubrovniku, Split, 1947; L. Beritić, Dubrovački graditelj Paskoje Miličević, Split, 1948;
C. Fisković, O vremenu i jedinstvenosti gradnje dubrovačke Divone, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1953, 7;
I. Fisković, Kipar Beltrand Gallicus – sudionik »Posvećenja grada« oko1520, Peristil, 1994, 37.