PRIMOVIĆ, PERO

PRIMOVIĆ, PERO, antunin, trgovac (? – Venecija, I. 1563).

Izjava M. Držića

Izjava M. Držića u parnici braće Primović
(Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, sv. 150, f 89v–90r)

Sin Benedikta i Fioke Kaštratović. Imao je braću: Vlaha (izvanbračni Benediktov sin, umro na putu za Jeruzalem), Vida, Nikšu, Jeronima, Nikolu, Frana i Ivana. S Jeronimom, Nikolom i Franom razvio je trg. djelatnost u Dubrovniku, Veneciji, Padovi, Lyonu i Londonu. Imao je kuću u Veneciji u blizini Mosta Časne Gospe (Ponte di Donna Honesta) te posjede u Muranu, a Jeronim i Nikola boravili su u Padovi. Sukobio se s Jeronimom i Nikolom jer su mu predbacili da »u velikoj slasti i lasti drži nezakonitu kćer svoga sluge Herkula i majku te cure u kući«, zbog čega je odlučio izostaviti ih iz oporuke i »gotovo cio svoj dio ostaviti rečenima Herkulu i Perini«. M. Držić je u Veneciju stigao sred. prosinca 1562, »pet dana prije protekloga Božića« bio je kod Pera Primovića, za vrijeme božićnih blagdana 1562. boravio je u njegovoj kući, a bio je ondje i 12. I. 1563, zajedno s Firentincem Andreom Martellijem, Vittoreom Correrom i Perovim bratom Nikolom. Oko ponoći je stigao liječnik Castello, koji je preporučio da odu po ispovjednika, što je Nikola oko jedan sat nakon ponoći i učinio. Ostavši s Držićem i Martellijem, Pero im je rekao da je u ljeto 1562. sastavio oporuku, ali bi ju htio izmijeniti. Ujutro se ispovjedio, no u kovčežiću nije bilo oporuke. Nikola i ispovjednik fra Giulio otišli su po oporuku kod Bernarda Veniera – kod kojega ju je sklonio Herkul nakon što ju je ukrao – a kad su je donijeli, Pero ju više nije mogao držati »jer su mu ruke drhtale, pa baci papir sa strane kreveta«. Ubrzo je – kako kaže Držić – »prešao u bolji život«. Braća Jeronim i Nikola pokrenuli su sudsku parnicu, a glavni je svjedok protiv Herkula bio M. Držić. Venecijanske vlasti su 19. VIII. 1563. namjeravale ispitati svjedoka »un M. padre Marino Darsa, capellano del reverendissimo patriarca di questo città di Venezia« (»g. don Marin Držić, kapelan preuzvišenoga patrijarha grada Venecije«), no on je već otputovao u Dubrovnik, pa je dosje iz Venecije upućen dubr. kancelariji, koja je trebala priložiti Držićevu izjavu. Držić je pismenu izjavu vikaru dubr. nadbiskupa dao 17. IX. 1563, a registrirana je u Diversa Cancellariae 29. XII. 1564. O zbivanjima u Primovićevu domu i njegovim posljednjim trenucima znamo upravo iz Držićeve izjave, a važna je ona i zato što na temelju nje zaključujemo da je Držić, osim 1561, gotovo cijelu 1562. bio u Dubrovniku, napustivši ga sred. prosinca. Sljedeće godine on je već imao mjesto kapelana venecijanskoga nadbiskupa, sasvim sigurno od kolovoza 1563. O Držićevoj izjavi, koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, prvi je izvijestio Dragoljub Pavlović u radu Novi podaci za biografiju Marina Držića (1951).

Autor: Milovan Tatarin