PRID DVOROM

PRID DVOROM, otvoreni prostor urbanistički određen u XIII. st., s mnogobrojnim kasnijim obnovama i pregradnjama te promjenama namjene, a pripadao je seksteriju Sv. Marije (naziv prema katedrali; to se područje nazivalo i Od Place i odnosilo se na prostor ispred Kneževa dvora), a gradnjom druge crkve sv. Vlaha počeo se nazivati i seksterijem Sv. Vlaha.

Danas je, šire shvaćen, omeđen palačom Sponza – koja je u prvoj pol. XVI. st. kao nova carinarnica Divona zamijenila prijašnju veliku (glavnu) carinarnicu – te Lužom i grad. zvonikom, građevinskim sklopom općinske zgrade i Bondina kazališta (danas Kazalište Marina Držića), Kneževim dvorom i katedralom, kao i stambenim blokom i baroknom, trećom crkvom sv. Vlaha. Palača Sponza, ujedno oružarnica i škola, izgrađena je još za Držićeva života, 1522, a na već prije popločanu prostoru bio je niz građevina javne namjene, od poslije nestalih vrata carinarnice te carinarnice za brašno i žito, kao i carinarnice za vaganje, čiji su uredi već ušli u sastav nove carinarnice palače Sponza, pa s velikim arsenalima, kao brodogradilišta i spremišta brodova i s fontikom i granarijem, žitnim spremištem i skladištem robe, korištenim i za trg. potrebe i za urede, u kojoj je ponad dva niska kata na zap. dijelu bila dvorana Velikoga vijeća, u obnovi fontika iz 1489. produljena lukom iznad prostora arsenala. Preko puta tog »upravnog bloka«, uza sjev. zid starije crkve sv. Vlaha (prema odluci o njezinoj gradnji iz 1348), nalazila se grad. loža, Luža. Zap. strana prostora Prid Dvorom nastavljala se blokom kuća za stanovanje, kao i kućama između ulice Među crjevjare i Krivom ulicom, gdje se do potresa 6. IV. 1667. nalazila i obiteljska kuća Držićevih (prodana 1539) te prostorom omeđenim crkvom Sv. Spasitelja na močvari (spominje se već u XIII. st.) s pripadajućom kućom, čiji su podrumi do 1518. služili kao tamnice, te romaničkom katedralom sv. Marije. Taj je prostor definirala i, smještajem malo uvučena, petnaestostoljetna palača vojvode Sandalja Hranića. Improvizirana drvena kaz. pozornica s gledalištem na otvorenom bila je dostupna svim staležima na ponešto prostranijoj površini trga, iz tadašnjega rasporeda građevina nazvanim Prid Dvorom, i odnosila se na uži prostor širine približno određene gl. pročeljem Kneževa dvora, koji je u trijemu s kamenim klupicama pružao gledateljima, sastavljenima od vlastele, zaštitu od vremenskih nepogoda. Dok su vladike pratile izvedbu smještene ugl. po okolnim prozorima, puku je bio namijenjen preostali obližnji prostor određen čujnim protezanjem i vidljivošću izvedbe. Do kraja XVII. st., ali i nakon 1682, kad je Senat dodijelio prvi službeni, iako nepripremljeni, prostor kazališta iza Vijećnice, u dijelu drž. arsenala, Orsanu, te uz predstave u prostorima dubr. palača u povodu svadbenih svečanosti, pirova, čije izvedbe nisu bile ograničene na određeno doba godine, javne su predstave održavane jedino u vrijeme do korizme, na kraju pokladnoga razdoblja, i to od prvih održavanih najprije u zatvorenim prostorima crkava i ispred njih (u crkvi Male braće 1537. vjerojatno je izvedeno Prikazanje od poroda Jezusova Mavra Vetranovića, a 1546. njegovo Posvetilište Abramovo) i na otvorenim prostorima trgova (Vetranovićeva Suzana čista), gdje su se potom izvodile pastoralne drame i komedije prema strogim odredbama.

Prid Dvorom 1548. premijerno je izvedena Držićeva Tirena. Sudeći po Obradovoj replici iz drugoga prologa Tirene (»Onomlani u pjesni pripièva Ljubmira / i vile ljubezni i divjač satira; / ma vjetri ne daše ništa čut, brate moj! / Sjever odtud dmaše usiono tolikoj, / da srca pucahu od studeni i mraza, / ter ljudi bježahu smrtnoga poraza«, s. 141– 146), koja je izvedena 1551. na piru Vlaha Nikolina Držića i Marije Sinčićević Allegretti, čini se da je Prid Dvorom ista drama prikazana i 1549 (onomlani), no izvedbu je omelo loše vrijeme. Po podatku iz 1699. još su se četiri predstave iste godine održale Prid Dvorom.

Autor: Vesna Delić Gozze