PLACA

PLACA, najšira i najdulja ulica, duga 298 metara, unutar zidina Dubrovnika, pruža se u smjeru istok – zapad, povezujući glavne ulaze u grad, Vrata od Ploča s Vratima od Pila.

Stradun

Placa

Ime je dobila prema lat. Platea communis, što znači mjesto javnoga života. Danas joj je uobičajeno ime Stradun (velika ulica, uličetina na milanskom dijalektu). Predio današnje ulice, nekoć zvan Campus ili Paludij, bio je morski rukavac koji je dijelio naseljeni poluotočić od kopna, nasut između X. i XI. st. Prostor se formirao odredbama regulacije izgradnje iz 1296, nakon velikoga požara, pa je sve poprečne ulice sijeku pod pravim kutom. Ulica je popločana opekom, zatim i kamenom (odredbama iz 1360. i 1468). Od 1327. gradile su se na Placi drvene općinske kuće. Nakon odredbe o njihovu rušenju (1512), gradilo se u kamenu, a u formiranju novog izgleda ulice sudjelovali su graditelji Bonino da Milano, Onofrio di Giordano della Cava i Paskoje Miličević. Do potresa 6. IV. 1667. na sjev. dijelu imala je trijemove, a današnji joj izgled potječe s kraja XVII. i poč. XVIII. st. Filip de Diversis 1440 (Opis slavnoga grada Dubrovnika) svjedoči:

»Gradska Placa, pristojno široka u odnosu na veličinu grada, koji se stere kao izdužena školjka, sva je popločana opekama. Jednako su tako popločane sve glavne ulice, na isti način kao i ulice i uličice u Veneciji. (…) Stoga su stari dubrovački plemići izgradili jednu lužu ili okupljalište posred Place, dosta široko i dugačko, gotovo četverokutno, opasano zidićem, s dva ulaza i izlaza«.

Placa je bila glavno mjesto trgovanja s najviše dućana, a tržnica i najveće okupljalište bili su na trgu kod Luže i kipa Orlanda, pred carinarnicom. Noću je Placu obilazila i nadzirala grad. straža (dvojica plemića s pučanima, hasasi) što se saznaje i iz Držićeve Novele od Stanca, iz razgovora Vlaha i Miha: »Useru hasase! Ter što će hasasi? Od Place čuva’ se, indje svudi lazi« (I, 35). Na početku Dunda Maroja obraća se negromant Dugi Nos gledateljima: »Scijenim da nijeste zaboravili kako vam Placu, tu gdje sjedite, u čas glavom ovamo obrnuh i ukazah prid očima, a na njoj bijehote«. U Dundu Maroju Pomet spominje Placu pojašnjavajući navike za stolom: »Dubrovčani ne znaju što je pastedžat: izjedu mi onu peču mesa, tad s plaštem na Placu« (I, 6). U komediji Skup u prologu Placu spominje Satir: »Njeke se sad maškarate čine, para da se na Placi razgovaraju« te poslije Skup, koji ide naplatiti dug, a kao da ide na stratište, aludirajući na Placu kao mjesto izvođenja penalnih mjera: »Za strah ne valja da ostavim ovoga dužnika, ma kako na vješala idem na Placu« (I, 7). U Arkulinu Arkulin objašnjava Vukavi da u borbi »dva jednomu dušu vade, a Orlando nigda ne ktje neg jednoga na sebe«, na što će ona uzvratiti: »Brižna, oni li Orlanda na Placi?«, a Arkulin odgovara »Vukava, ti ne razumiješ! Oni je Orlanda mrtav na Placi; ja se od živijeh vragova bojim« (III, 1). Placa kao opća imenica u značenju trga pojavljuje se u replici Mande iz komedije Tripče de Utolče: »Hvala Bogu nije nikoga na placi« (III, 2). Kao izvedenica iz imenice placa pojavljuje se i imenica placari u značenju trgovaca, u Dundu Maroju u replikama Dživulina: »Placari u drijevu hoće kao godišnicam komandit«; »Njeki placar vaš ima mi platit navao do Jakina. (…) Zavjetan sam u Svetoga Petra; po’ ću proštenje uzet, pak ću poć po voštarijah toga placara iskat, da me plati« (I, 9). U Držićevo doba Placa je osim Straduna obuhvaćala i prostor od Kneževa dvora do katedrale. Prid Dvorom je 1548. prikazana Tirena. Petar Kolendić je tvrdio da je i Dundo Maroje spreman za otvoreni prostor Place, no da je zbog vremenskih neprilika predstava izvedena u Vijećnici (Premijera Držićeva »Dunda Maroja«, 1951). U blizini Kneževa dvora, na danas nepoznatom mjestu, nalazila se obiteljska kuća, koju je otac Marin zbog dugova prodao. Placa je morala biti mjesto na kojem je Držić svakodnevno boravio, katkad doživljavajući neugodnosti: nepristojnim i uvredljivim riječima napao ga je 5. VI. 1554. Ivan Dračevica.

Autor: Marina Ljubić
Literatura:
M. Planić-Lončarić, Planirana izgradnja na području Dubrovačke Republike, Zagreb, 1980.