PAVAO IV

PAVAO IV. (pr. ime GIOVANNI PIETRO CARAFA), papa od 1555. do 1559 (okolica Beneventa, 28. VI. 1476 – Rim, 18. VIII. 1559).

Pavao IV.

Pripadao je plemićkoj napuljskoj obitelji. Sa sv. Kajetanom 1524. utemeljio je red teatinaca, bio njegov prvi poglavar. Od 1536. napuljski nadbiskup i kardinal; pomogao je Pavlu III. u reformi papinskoga dvora. Kao papa bio je rigorozan, a posttridentske crkv. reforme nastojao je provesti oslanjajući se na inkviziciju. Osudio je Augsburški mir (1555) kao pakt s hereticima, odbijao prihvatiti abdikaciju cara Karla V. i izbor Ferdinanda I., neuspješno pokušavao Anglikansku crkvu vratiti Rimu tijekom borbe za legitimaciju kraljice Elizabete I. God. 1559. objavio je Indeks zabranjenih knjiga.

Za njegova pontifikata Lodovico Beccadelli – kojemu nije bio sklon – imenovan je dubr. nadbiskupom (1555–64). Za njegovo se imenovanje osobito zauzimao Ivan Marinov Gundulić, prvo kod pape Julija III. (koji je 1550. proglasio svetom godinom), a zatim kod Marcela II., no tek ga je Pavao IV. dana 18. IX. 1555. imenovao nadbiskupom, koje se službe odrekao 17. IV. 1564. M. Držić je obojicu poznavao: od Gundulića je 30. VIII. 1548. uzajmio devedeset jedan zlatni dukat, a on je dug potraživao još 13. VII. 1561. Beccadellija pak spominje u pismu Cosimu I. Mediciju od 2. VII. 1566 (tada je bio prepošt u Pratu) jer je on svojedobno gledao kako su neki plemići pretukli Lorenza Miniatija i odvukli ga u tamnicu.

Autor: Milovan Tatarin