MONALDI, MIHO

MONALDI, MIHO, hrvatski pjesnik i filozof (Dubrovnik, 1540 – Dubrovnik, 24. II. 1592).

Monaldi, Irene

Miho Monaldi, Irene, overo della bellezza, Venecija, 1599.

Sin Gabrijela i Ruse Zizzeri (Cicerović). Imao je braću Martola, Miha i Bartula (prva su dvojica umrla u dječjoj dobi) te sestre Anulu i Dešu. Jedan je od osnivača Akademije složnih (Accademia dei Concordi). Pisao je tal. jezikom. Razmjenjivao je pjesničke poslanice sa suvremenicima Didakom Pirom, Sabom Bobaljevićem, Marinom Kabužićem, Nikolom Nalješkovićem, Dominkom Zlatarićem, Nadom i Julijom Bunić. Pretpostavlja se da mu je dio opusa zagubljen. Ono što je sačuvano tiskano je posmrtno u Veneciji 1599 (drugo izdanje 1604, također u Veneciji), pod naslovom Irena ili o ljepoti, s druga dva dijaloga, jednim o imutku i drugim o metafizici, i Rime (Irene, overo della bellezza. Con altri due dialoghi, uno dell’havere e l’altro della metafisica e le Rime). Knjiga sadrži tri prozna traktata i pjesničku zbirku. Prvi traktat, u kojem se, u deset dijaloga, raspravlja o ljepoti, smatra se prvom estetičkom raspravom u Hrvata. U Razgovoru o imutku (Dialogo dell’havere) napisanu u obliku dijaloga između autora i Nikole Vitkova Gučetića, raspravlja se o posjedovanju, duhovnom i materijalnom, i njegovim etičkim i gosp. implikacijama. Treći traktat napisan je kao kratka osnova metafizike, a utemeljen je na aristotelovsko-tomističkom shvaćanju. U cijelosti se Monaldijeva filozofija ocjenjuje kao eklektička. Zbirka Rime, u kojoj prevladavaju soneti, sadrži niz ljubavnih pjesama, nešto prigodnica, mahom pohvalnica i nadgrobnica, te odulju pjesmu Lino ad Ipermestra. Zbirka je objavljena i 1783. u Dubrovniku, zajedno s tal. pjesmama S. Bobaljevića.

Monaldi je autor nadgrobnice M. Držiću (U smrt gospara Marina Držića – In morte del Signor Marino Darsa), ispjevane u formi soneta, koja se temelji na pohvali Držićeve osobe i njegova literarnog umijeća. Tiskana je u spomenutim trima izdanjima, a prepisao ju je i Serafin Marija Crijević u djelu Dubrovačka knjižnica (Bibliotheca Ragusina), uz Držićev životopis. Tiskao ju je Milan Rešetar (Djela Marina Držića, 1930), na hrvatski su je prepjevali Frano Čale (Marin Držić: Djela, 1979) i Tonko Maroević (Dubrovnik, 1997, 4). Njihovi se prijevodi u detaljima razlikuju: primjerice, završetak prvoga katrena (»Ben a ragion del mondo hor ti sei tolto / Per fuggir il vicin nemico gelo«), Čale prevodi kao »s pravom ti bje s tog svijeta poći drago, / da mraz te skore starosti ne tiče«, a Maroević na sljedeći način: »S razlogom svijet si ovaj ostavio, / Umaknuvši od bližnjeg mrskog bijesa«.

Autor: Lahorka Plejić Poje