MATIJAŠEVIĆ, IVAN MARIJA (GIAN-MARIA MATTEI)

MATIJAŠEVIĆ, IVAN MARIJA (GIAN-MARIA MATTEI), hrvatski povjesničar (Dubrovnik, 25. VI. 1714 – Gruž, 12. I. 1791).

Predgovor Ivana Marije Matijaševića

Predgovor Ivana Marije Matijaševića prijepisu Hekube,
Dubrovnik, Arhiv Male braće, rkp. br. 579

Sin Mata i Katarine Ančić. Imao je sestru Katu. Krsno ime Matija zamijenio je nakon zaređenja. Školovao se u Dubrovniku, 1. VII. 1725. primio tonzuru, a tri dana poslije otišao u Italiju (Ancona, od 1728. Rim). U Rimu je stekao doktorat obaju prava, a 5. X. 1738. stupio je u isusovački red. Predavao je na isusovačkim učilištima u Italiji 1740–46. Od listopada 1746. studirao teologiju u Rimu. Dana 12. VIII. 1747. u Dubrovniku je zaređen za svećenika, iste je godine ponovno otišao u Italiju, a od 1751. djelovao je u Dubrovniku – odlazeći misionariti po njegovoj okolici (Župa, Koločep, Lopud, Konavle, Šipan, Cavtat, Slano, Trsteno, Orašac, Kliševo, Osonik, Lisac, Doli, Ston, Pelješac) – a nakon ukinuća isusovačkoga reda (1773) pristupio je franjevcima. Iz Isusovačkoga kolegija u franjevački samostan prenio je knjižnicu, sredio ju i popisao. U Veneciji je objavio nabožna djela Deveterodnevje na čast prisvetog Srca Jezuša Krista (1773), Srce prisveto Jezušovo razgledano, zaljubjeno, čašćeno, nasljedovano (1783), a u Dubrovniku Šti suproć kuzi, trešnji i svakoj inoj bijedi duhovnoj, telesnojli srce Jezusovo prisveto (1783). Ostavio je talijanski rukopisni dnevnik koji obuhvaća razdoblje od 27. IX. 1750. do 10. VII. 1753. S Jovanom Mladinovićem sastavio je Dizionaretto italiano-slavo-moscovitico. U povijesnim je istraživanjima poglavito proučavao prošlost dubr. Crkve. U Arhivu Male braće u Dubrovniku – kojemu je oporučno ostavio svoju knjižnicu – pohranjeno je više njegovih rukopisnih djela: Povijesni zapisi o Dubrovniku (Memorie storiche di Ragusa), Izvori o dubrovačkoj crkvi. Izvadak iz zapisa Vijeća umoljenih koji su pripadali crkvenoj građi pripisanoj Franu Gunduliću (Documenti della chiesa di Ragusa. Estratto delle parti del Consiglio di Pregati apartenenti a materie ecclesiastice attributo a Francesco Gondola), Kronološki slijed područja zauzetih i stečenih od Dubrovačke Republike (Serie chronologica delle paesi ottenuti e possedenti dalla Signoria di Ragusa), Izvaci iz Rastićeve povjesnice (Estratti dall’Istoria dal Resti), Pregled kotorskih biskupa (Catalogo dei Vescovi di Cattaro). Važan je njegov trosveščani rukopisni zbornik pod nazivom Zibaldone (Storia Ragusina). Građa koju je prikupio poslužila je tal. povjesničaru Giovanniju Giacomu Coletiju za djelo Sveti Ilirik (Illyricum sacrum), a njegovom se rukopisnom ostavštinom služio Sebastijan Slade Dolci za Dubrovačku književnu kroniku (Fasti-litterario Ragusini, 1767).

Nakon smrti, knjižnica Đura Matijaševića pripala je dubrovačkom Isusovačkom kolegiju, gdje se njome koristio njegov nećak Ivan Marija. U Rešetarov rukopis – jedini u kojem su se sačuvale sve Držićeve prozne komedije, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novela od Stanca – nije intervenirao. Rukopis je iznova paginirao, umetao u njega prazne listove vjerujući da će popuniti neke krnje drame (Arkulin, Džuho Krpeta), na mjestima gdje je rukopis bio oštećen i teže čitljiv podebljavao je slova i cijele riječi, za njega nepristojne izraze precrtavao je da se ne mogu pročitati. Donekle je promijenio naslov Grižule, iznad naslova Pripovijesti dodao: »Marina Držića Dubr.«, a na kraju Novele od Stanca (»Svrha od novele od Stanca, prikazane u Martolice Vidova na piru«) dopisao: »složene po Marinu Držiću Dubrovč. Priminu oko g. 1580.«. Uz Đurove naslove djela iz kojih je ekscerpirao rečenice, dopisivao je na kojem se listu nalaze u Rešetarovu rukopisu, a uz Džuha Krpetu nadopisao ime mladoženje na čijem je piru prikazan (»Dalla Comedia intitolata Skup, prikazana u Saba Gajčina na piru godišta 1555 mjeseca marča« – »Na listu 15 : 1 : «, »Dalla Comedia intitolata Giuho Kaerpetta« – »prikazana na piru u Rafa Gučetića. – Na listu 88 : 2.«; »Adi 18. Giugno 1702. – Niti je nadpisa ni početka« – »Na listu 11 : 1.«; »Dalla Comedia intitolata Arkulin« – »Na listu 82. 1.«; »Adi 20. Giugno 1702. – Dalla Comedia intitolata Dundo Maroje prikazana u Vijećnici od kompanjije Pomet-družina. 1550.« – »Na listu 51. 1.«). Pretpostavlja se da je mogao vidjeti bar nekoliko listova Pjerina, koji su se poslije izgubili. Budući da se u rukopisu kao Držićevo donosi nepotpuno Prikazanje od poroda Jezusova Mavra Vetranovića, dopunio je početak iz nekoga drugog rukopisa. U posebnom rukopisu (danas u Pragu u sklopu Rešetarove »Bibliothece Rhacusine«, T 9047) u kojem je iz Rešetarova rukopisa Đuro prepisao prvi, drugi te dvije trećine trećega čina Grižule Ivan je sprijeda dopisao: »’Prikazanje složeno od Marina Držića Dubrovčanina, prikazano na piru Vlaha Sarkočevića’« (list 2a), a na listu 2b: »’P o m e n a – Ovo prikazanje aliti komedija Marina Držića nahodi se izpisana prva među inijem ńegovijem skladańima u staromu rukopisu koji bi pok. D. Đura Mattei Dubrovčanina a sad je kolegija Družbe Jezusove u Dubrovniku u Skladańâ razlicijeh slovinscijeh rukoveti na listu’«; »Ovi pripis izet je od istoga D. Đura Mattei iz kogagod drugoga rukopisa, erbo se u svemu ne pogađa s gorirečenijem rukopisom«. U Arhivu Male braće u Dubrovniku čuva se rukopis br. 579 s prijepisima Hekube i Posvetilišta Abramova; Hekubi ne znamo prepisivača, Posvetilište je prepisao Ivan Matijašević. Na početku rukopisa dodao je četiri lista; na drugom je napisao: »Prikazanja D. Mavra Vetrani Čavčića Dubrovčanina, opata melitenskoga. Priminu na 15. genara G. 1576 – Coll. Ragusini S. J.«; na trećem: »Hekuba, tragedija Euripida grčkoga spijevaoca, u slovinski jezik prinesena po D. Mauru Vetrani Čavčiću Dubrovčaninu, kaluđeru i opatu melitenskomu. Priminu na 15. genara 1576«; na četvrtom se nalazi njegov »Predgovor, u komu se kaže što se u ovoj tragediji zdrži« (tiskan u Stari pisci hrvatski, knj. IV, drugi dio, 1872, IX–X). Ivan je prepisao dvije verzije Posvetilišta Abramova, jednu koju je pripisao Vetranoviću (list 1–45), a drugu Držiću (list 47–55): »Posvetilište Abramovo, prikazanje skladjeno po Marinu Držiću Dubrovč.«. Tobožnje Držićevo Posvetilište prepisao je iz Rešetarova rukopisa, ispravio pogreške, podijelio dramu u skazanja, a njih u govore.

Autor: Milovan Tatarin