KABUŽIĆ (CABOGA) KORDICA, MARIN (MARIO)

KABUŽIĆ (CABOGA) KORDICA, MARIN (MARIO), plemić, hrvatski pjesnik, pravno-teološki i medicinski pisac (Dubrovnik, 1505 – Rim, 28. VII. 1582).

Kabužić, Vicariatus praecedentiae

Marin Kabužić, Vicariatus praecedentiae, Venecija, 1575.

Sin Ivana i Kate Đurđević (Giorgi).Imao je braću Martolicu, Danijela i Luku. Školovanje je započeo u Dubrovniku, a studij crkvenog i svjetovnog prava i teologije završio u Padovi. Nakon studija boravio je nekoliko godina u Italiji, potom se vratio u Dubrovnik. Papa Pavao III. imenovao ga je arhiđakonom dubr. kaptola, a dobio je i druge visoke titule u Crkvi. Zahvaljujući odličnoj naobrazbi, bio je dobro primljen i u Vatikanu. U Dubrovniku je stekao dosta protivnika, jer se zauzimao za nemiješanje svjetovne vlasti u crkv. poslove. Zamjerio se dubr. vlasteli pa je četiri puta bio prognan iz Republike i optužen kao heretik. U Rimu se uspio obraniti od tih optužbi. Bio je član Akademije zbrkanih (Accademia dei Confusi) u Viterbu i Akademije složnih (Accademia dei Concordi) u Dubrovniku. Pohvalnice su mu ispjevali Sabo Bobaljević, Miho Monaldi i Didak Pir. Ne zna se točno što je sve napisao, među ostalim i zato što je pisao pod pseudonimima. Nedvojbeno je autor pravno-teološke knjige Prvenstvo vikarijata (Vicariatus praecedentiae, 1575). Sačuvane su dvije njegove pjesme na hrvatskome: jedna tematizira sveopću prevlast novca (Pjesan o dinaru), a druga žensku ružnoću (Na rasad strašilo od gaća postavi); sačuvan je i prepjev 109. psalma (Nu, ti Bože pravi, ki si sva dobrota). Na talijanskom je napisao dva satirična soneta protiv Dalmacije, nekoliko prigodnih soneta i odulju pjesmu, naknadno naslovljenu Protiv dubrovačkoga plemstva (Contro la nobiltà di Ragusi), u kojoj napada dubr. vlastelu (prvi put ju je objavio Vikentij Vasiljevič Makušev 1867. u knjizi Istraživanja dubrovačkih povijesnih spomenika i kroničara – Izsljedovanija ob istoričeskih pamjatnikah i bytopisateljah Dubrovnika, a 1988. Rafo Bogišić, koji ju je i preveo).

Premda je bio dobrostojeći vlastelin, visoko pozicioniran u crkv. hijerarhiji, i premda nema potvrda da je poznavao M. Držića, Kabužićev i Držićev životni put u jednom se aspektu ipak podudaraju. U njihovim je tekstovima lako uočiti neke, ponajprije svjetonazorske podudarnosti. Može se to ustvrditi za Pjesan o dinaru, središnja misao koje se podudara s impliciranom osudom novonastaloga mentaliteta, izraženom osobito u Dundu Maroju i Skupu. No pogled na aktualno vrijeme u kojem se ljudi cijene isključivo prema onome koliko posjeduju, može se protumačiti i kao topos onodobnih zapadnoeur. književnosti, a ne samo kao izravna veza Držića i Kabužića. Međutim, optužbe na račun dubr. vlasti, osobito atributi koji se uz vlastelu vezuju u Kabužićevoj tal. pjesmi protiv vlastele i u Držićevim pismima Cosimu I. Mediciju, izrazito su slični te se teško oteti dojmu da je riječ o međusobnom utjecaju dvojice vršnjaka i sugrađana. Premda im se razlikuju i početne pozicije, jer pučanin Držić piše »izvana«, a vlastelin Kabužić »iznutra«, frustriran sukobima s dubr. oligarhijom, kao što se razlikuju i žanrovi u kojima iskazuju otpor, obojica percipiraju vlast kao nemoralnu i nesposobnu. Sličnošću njihovih pogleda podrobnije se pozabavio R. Bogišić u članku Marin Držić i Mario Kaboga (1988).

Autor: Lahorka Plejić Poje