GRB

GRB. Za vrijeme mletačke vlasti (1205–1358) Dubrovnik je, kao i ostali dalmatinski gradovi, nosio mletački državni simbol – krilatoga lava sv. Marka.

Grb Dubrovačke Republike

Grb Dubrovačke Republike, Knežev dvor

Sred. XIV. st. kratkotrajno se, nakon oslobođenja od mlet. vlasti, koristio grbom sa slovom R (Ragusa) u sredini štita. Nakon mlet.-ug. rata, mirom u Zadru 1358, kralj Ludovik I. proširio je granice ug. države i na dalm. gradove, među kojima je bio i Dubrovnik. U posebnom ugovoru Dubrovnik se obvezao, među ostalim dužnostima pokornosti i vojne službe, nositi i ug. zastavu i grb. Grb se sastojao od štita koji je bio podijeljen na osam crvenih i srebrnih linija. Tijekom stoljeća iznad grba stajala je i plemićka kruna s pet šiljaka, poslije nakićena dragim kamenjem i biserima, a ispod grba bili su ukriženi žezlo i mač kao znakovi svjetovne i vojne vlasti. Tim grbom Dubrovačka Republika željela je podići ugled i važnost svoje države. Zbog nepoznatih razloga dubr. grb obrnuo je raspored pojasa u štitu. Tako je glava štita bila srebrne, a podnožje crvene boje. Srebrna boja zamijenjena je plavom, što je protivno heraldičkim pravilima. Takav grb koristio se sve do pada Republike. Od sred. XIV. st. Dubrovnik se koristio još dvama grbovima: jednim na kojem je lik sv. Vlaha, zaštitnika grada, i drugim, dvostrukim, kojemu se na desnoj strani štita nalazi lik sv. Vlaha, a na lijevoj osam srebrnih i crvenih linija s natpisom Respublica Ragusina. Takvi grbovi najčešće su se koristili u službenim dopisima s dubr. konzulatima na Mediteranu.

Autor: Tonko Marunčić