DRŽIĆ, ANDRIJA

DRŽIĆ, ANDRIJA, antunin, svećenik (Dubrovnik, ? – Dubrovnik, 5. VIII. 1526).

Nezakoniti sin Nikole Držića, stric M. Držića. Imao je braću Marina (umro u dječjoj dobi), Džoru, Vlaha i Marina (drugog) te sestru Katarinu. Otac mu je stradao pod ruševinama 8. VIII. 1463. nakon eksplozije streljiva ispod Kneževa dvora. Polovicu patronata crkve Svih Svetih (Domino) naslijedio je nakon smrti brata Džore. Umro je za vrijeme kuge: već bolestan, oporuku je izdiktirao 31. VII. 1526, a registrirana je 7. VIII. 1526. Katedrali i crkvi na Dančama ostavio je po šest groša, a crkvi sv. Jurja pet perpera za mise zadušnice. Za univerzalnog nasljednika dobara (imutak i ruho) i izvršitelja oporuke imenovao je »svojega dragog nećaka« (»mio caro nipote«) Nikolu, sina brata Vlaha, kojemu je ostavio zemlju i seosku kuću u Donjoj Gori u Konavlima.

Patronata se odrekao u ime M. Držića, što je zabilježeno u dokumentu od 12. IV. 1526: »Cum igitur dimidia eccl(es)ie omniu(m) sanctor. predicte que de iure p(at)ronatus laicor. existit sine cura p(er) libera(m) resignatione(m) ac renunciatione(m) ven.lis viri Andree Nicolai de Dersa clerici Rhagusini ultimi et immediati Rectoris dicte ecclesie in manib. n(ost)ris factis comparueru(n)t cora(m) nobis infra terminu(m) iuris disereti viri tanquam veri p(at)roni dicte ecclesie Marinus Nic.i de Derza et ipsemet renu(n)cius tanq. unus ex patronibus Andreas predictus, Nicolaus Blas. d. Derza q(ui) etia(m) de ratihabitione promisit pro f(rat)re suo Petro Blas. d. Derza sub hippotheca omniu(m) suor. bonor« (»Polovica je dakle rečene crkve Svih Svetih, na koju pravo patronata imaju laici, ostala bez pokrovitelja nakon što se toga mjesta svojevoljno odrekao i napustio ga poštovani muž Andrija Nikolin Držić, dubrovački svećenik, posljednji neposredni prethodni rektor rečene crkve, i svoje Nam odreknuće predao u ruke. Stoga su pred Nas u zakonskom roku došli izvrsni muževi u svojstvu pravih patrona rečene crkve: Marin Nikolin Držić; kao jedan od patrona sam rečeni Andrija, koji se odrekao službe; zatim Nikola Vlahov Držić, koji je obećao i ratifikaciju za svojega brata Petra Vlahova Držića, i to pod hipotekom svih svojih dobara«).

Autor: Milovan Tatarin