BUKOVAC, VLAHO

BUKOVAC, VLAHO, hrvatski slikar (Cavtat, 4. VII. 1855 – Prag, 23. IV. 1922).

Vlaho Bukovac

Vlaho Bukovac, strop Kazališta Marina Držića

Amaterski se počeo baviti slikarstvom u Americi (1866),zatim studirao na École des Beaux-arts u Parizu (1877–80), gdje je otvorio atelijer. Od 1893. boravio u Zagrebu, osnovao secesijsko Društvo hrvatskih umjetnika, a potom se 1898. povukao u Cavtat. God. 1903. imenovan je profesorom na Akademiji výtvarných umění u Pragu, gdje je djelovao do smrti. U Zagrebu je 1918. objavljen Bukovčev autobiografski tekst Moj život. Uz portret, slikao je aktove, velike figuralne kompozicije i pejzažne studije. Isprva je slijedio stil akademskoga realizma, zatim je prihvatio plenerizam i svijetlu skalu boja (Obitelj Katalinić, 1885), osobito u zagrebačkom razdoblju, kada je slikao velike naručene kompozicije (zastor HNK s temom hrv. narodnoga preporoda, 1895). Potkraj zagrebačkog i u cavtatskom razdoblju radio je pod utjecajem simbolizma i secesije (Dante na obali, 1900) koristeći se crtičavim potezom postimpresionista, koji je zadržao u cijeloj praškoj fazi (Ružičasti san, 1916). U Cavtatu je izradio više studija i osmislio slikarsku dekoraciju Krunidba dvostruka na nebu i zemlji (1900–01) za strop Bundićeva (Bondina) kazališta u Dubrovniku (od 1967. Kazalište Marina Držića). U tehnici ulja na platnu prikazao je božicu pjesništva kako na nebu kruni stare dubr. pjesnike (središnja kompozicija), a na zemlji nar. pjesmu personificiranu u liku guslara (bočno polje). Središnju je kompoziciju oblikovao u jedanaest latičastih polja – u dvama se razabiru siluete dubr. pjesnika, među kojima i ona M. Držića.

Autor: Marina Ljubić