RODBINSKI KRUG

RODBINSKI KRUG.

rodbinski krug

Izravni preci. Držićevi roditelji Marin Držić i Anula Kotrulj sklopili su brak u četvrtom stupnju krvnoga srodstva po kanonskom računanju (treći rođaci). Njihov je zajednički predak bio dubr. kancelar Alberto Bon (oko 1340– 1407) iz Belluna, koji se u Dubrovnik doselio oko 1380. i bio rodočelnikom roda s prezimenom Alberti. Dvije Albertove kćeri prabake su Marinovih roditelja – Andriola je prabaka Marina Držića (Marinova oca), a Tomasina prabaka Anule Kotrulj. Držićev djed, Nikola Marinov Držić (oko 1417–63) izgubio je život u vatri, 8. VIII. 1463, kada se zapalilo skladište streljiva is-pod Kneževa dvora. U toj je nesreći poginulo oko stotinu ljudi, od toga dvadeset plemića i plemkinja te pet firentinskih trgovaca. Četiri mjeseca poslije, 12. XII. 1463, rodio se Marinov otac Marin. Po majci Držić je bio srodnik s ekonomistom Benediktom Kotruljem. Držićev pradjed Ivan (oko 1404–51) i Benediktov otac Jakša (oko 1390–1436) bili su braća. Po istoj liniji Marin Držić bio je srodnik (treći rođak) i s pjesnikom Mavrom Vetranovićem i s Cvijetom Zuzorić, koja je u trenutku Držićeve smrti bila petnaestogodišnjakinja. Vetranović je bio unuk Benediktove sestre Barbare, a Cvijeta praunuka Benediktove kćeri Lukrecije, udane Zuzorić. Gotovo svi preci koji su u Držićevu »genetskom kodu« činili petu generaciju (šukundjedovi i šukunbabe) pripadali su antuninskim rodovima (Držić, Bokša, Vodopija, Kotrulj, Bon, Turčinović, Nalješković, Bisia, Radulinović). Najvažniji od njih bio je šukundjed Džore Bokša (otac njegove prabake Katarine, udane za pradjeda Marina Držića). Džore je bio sin Gružanina Bokše. Oko 1350. otišao je u Bosnu, gdje je »uz pomoć sreće« dospio na dvor bana Tvrtka. Nakon Tvrtkove smrti, bosanski kralj a potom i kraljica imenovali su ga protovestijarom i vitezom (cavaliere) te mu dali više naselja na Neretvi. Bio je i trgovac robljem. Od Džore Bokše vuče ime pjesnik i dramatičar Džore Držić, stric Marina Držića. Jedan od Marinovih šukundjedova bio je i Luka Kabužić (oko 1375 – oko 1437), izvanbračni sin vlastelina Điva Kabužića, koji je, zajedno sa svojim zakonitim polubratom, vlastelinom Nikolom Kabužićem, vodio poslovne knjige (1426, odn. 1437–38), sačuvane u Državnom arhivu u Dubrovniku. Svi Držićevi preci do pete generacije bili su Dubrovčani, osim šukunbabe Kotoranke Maruše Scribani, žene spomenutoga protovestijara Džore Bokše.

Braća i sestre. Marin Držić imao je petero braće i šest sestara. Četiri sestre umrle su u dječjoj dobi. Preživjele dvije sestre udale su se za antunine: starija Nika za Marina Božova Nalješkovića, a Pȅra za Stjepana Jeronimova Nenko. Najstariji brat Nikola poginuo je u Livornu, u požaru koji je izbio na jedrenjaku Silvestra Tutolina. Brat Vlaho oženio se Venecijankom Angiolom Merendello. Brat Ivan umro je neoženjen sred. XVI. st. u Skoplju, a brat Vicko oženio se antuninkom Jelom Nalješković. Marin Držić bio je najmlađi sin svojih roditelja, no vjerojatno ne i najmlađe dijete. Ime je dobio po djedu s majčine strane, Marinu Kotrulju. I prije njegova rođenja Držićevi su roditelji drugorođenom sinu dali ime Marin, ali kako je umro u dječjoj dobi, ponovili su ime. Ogranak Marina Držića koji se razvio s potomcima njegova brata Vlaha ugasio se 1707, četrnaest godina prije utrnuća cijeloga roda.

Podijelite:
Autor: Nenad Vekarić
Literatura:
Vlajkijeva genealogija antunina, f. 296–297;
V. Vinaver, Ropstvo u starom Dubrovniku (1250–1650), Istoriski pregled, 1954, 1;
I. Mahnken, Dubrovački patricijat u XIV veku, I–II, Beograd, 1960;
D. Kovačević, Žore Bokšić, dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, 1962, 13;
N. Vekarić, Dubrovački rod Kotrulj, u knj. Dubrovčanin Benedikt Kotruljević: hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljeća, Zagreb, 1996;
D. Kovačević-Kojić, Trgovačke knjige braće Kabužić (Caboga) 1426–1433, Beograd, 1999.