NADIHNA

NADIHNA, lik u komediji Tripče de Utolče. Sluga Pedanta Krise.

Pojavljuje se u četvrtom prizoru drugoga čina i prvom prizoru četvrtoga čina. Njegovo ime označuje onoga u kojega roditelji polažu nade, no nema indicija koliko je star. Premda ne poznajemo Nadihninu ulogu u izgubljenim dijelovima komedije u dva prizora u kojima se pojavljuje ugl. se ruga gospodaru, njegovu ponašanju i učenom načinu izražavanja, a neke važnije funkcije u dramskoj fabuli nema. Nadihna izgovara i najvulgarniju psovku u cjelokupnom Držićevu opusu (»Jebâ t’ pas mater!«, II, 4), a ona zvuči još pogrdnije jer se nadovezuje na Krisinu repliku u kojoj – hrvatsko-latinskom mješavinom – iskazuje ljubav prema Mandi, pa se njegov ratoborni uzvik »E, izidi, ako je tko, fora!« (što se rimuje s Krisinim corpore amfora) i prostakluk koji slijedi često tumačio kao Držićev »najdrastičniji« antipetrarkistički stav. Nadihna ismijava Krisu eliptičnim rečenicama, koje oponašaju zaljubljenikovo uzdisanje, zatim tendencioznim rimama (»Pedant: Mandice, izidi na svitli prozor tvoj! // Nadihna: Da te Krisa vidi, sluga tvoj gospodar moj«, II, 4), ponavljanjima, a zatim ulazi u verbalni okršaj s gospodarom, koji ga želi naučiti lat. riječ eamaus i tako pretvoriti u čovjeka, dakle biće koje se tek na temelju znanja razlikuje od životinjskoga stanja (feritas). Upravo zbog prizora u kojem Krisa i Nadihna izmjenjuju krnje replike Frano Čale pretpostavlja da je Držić poznavao komediju La Calandria (1521) Bernarda Dovizija da Bibbiene u kojoj se na sličan način ophode Calandar i sluga Fessenio (Marin Držić: Djela, 1979). Nadihna će se rugati Tripčetu, pitajući ga je li čovjek ili ljud, pa ga nazvati čovom, čovuljicem, čovječinom, što može biti parodiranje Krisine rječitosti, kojoj Nadihna parira na svoj način. Zapletenom frazom procjenjuje Krisinu pamet: »Tko umije što umije ne umije što ti umiješ; a ti umiješ što umiješ, i umiješ što svak umije« (II, 4), a sličnu rečenicu izgovara i Kerpeta u Džuhu Krpeti, no zbog nedostatka konteksta ne znamo joj smisao: »Umijem što umijem, i umijem što ti umiješ; a ti umiješ što ja umijem«. Kad se pojavi na sceni s Krisom i Turčinom, Nadihna je skriven, jer Krisa kaže: »Dobro učinih er Nadihnu ne dovedoh sa mnom« (IV, 1), što mu omogućuje da na gospodarov račun izrekne dvije nimalo uljudne primjedbe: za njega je Krisa bludnik (»Hotimičar je, pȁs jedan, – odpao mu!«, IV, 1), a i potajno priželjkuje ne bi li Turčin sodomizirao Krisu: »A jeda ga priguziči oni Turčin! Dinar ti, – dohiti ga!« (IV, 1).

Podijelite:
Autor: Milovan Tatarin