ZUZORIĆ, CVIJETA

ZUZORIĆ, CVIJETA, hrv. pjesnikinja (Dubrovnik, oko 1552 – Ancona, 1648).

Monaldi, Rime

Miho Monaldi, Rime, Venecija, 1599.

Kći Frana i Marije Radaljević. Imala je petero braće: Vlaha (umro u djetinjstvu), Petra, Vlaha (drugog), Bernarda i Nikolu te pet sestara: Niku, Margaritu, Lukreciju, Elizabetu i Katarinu. Bračni ugovor s Bartolomeom Pescionijem sklopila je 16. II. 1577. S njim se iz Ancone preselila u Dubrovnik, gdje je ostala do 1583. Slovila je za ljepoticu iznimne naobrazbe, vladala je talijanskim, možda i lat. jezikom, a pjesme je pisala na hrvatskome i tal. jeziku. Knjiž. historiografi XVIII. st. ističu da je bila oštroumna te najviše uživala u sastavljanju epigrama. Do danas nije pronađan nijedan njezin sastavak. Suvremenici su joj posvećivali pjesme: Dominko Zlatarić posvetio joj je epilij Ljubav i smrt Pirama i Tizbe (1597) i dvije pjesme povodom smrti njezina muža (U smrt gospodina Bartolomea Pešona, U smrt istoga, gospođi Fiori Zuzorić ženi njegovoj), a među njegovim sastavcima sigurno ima još namijenjenih Cvijeti. Na njegov je prijedlog zbirka Rime (1579) tal. pjesnika Cesarea Simonettija da Fano posvećena Cvijeti. Pjesme su joj darovali Miho Bunić Babulinović, Miho Monaldi, Giambattista Boccabianka. Torquato Tasso napisao je tri soneta i pet madrigala u Cvijetinu čast, a na molbu Giulija Mostija, nećaka Agostina Mostija, priora bolnice sv. Ane u Ferrari, u koju je Tasso zbog ludila 1579. bio smješten i gdje je ostao osam godina. Cvijeta je sugovornica Marije Gundulić, supruge Nikole Vitkova Gučetića, u dva njegova dijaloga: Dijalogu o ljepoti i Dijalogu o ljubavi (Dialogo della bellezza, Dialogo d’amore, 1581), a u predgovoru Gučetićevoj knjizi Razgovor o Aristotelovoj Meteorologici (Discorsi sopra le Metheore d’Aristotele, 1584), Mara brani Cvijetu od kleveta, zbog čega je izdanje nakon izlaska povučeno i zabranjeno je njegovo raspačavanje.

M. Držić Cvijetu nije upoznao: kad se rodila, već je prešao četrdesetu, a kad se 1570. Cvijeta u Dubrovnik vratila, on više nije bio živ. S Cvijetom je Držić bio u srodstvu po majčinoj liniji jer je Anula bila iz obitelji Kotrulj, kojoj je pripadao i Benedikt Kotrulj. Držićev pradjed Ivan i Benediktov otac Jakša bili su braća, a Cvijeta je bila praunuka Benediktove kćeri Lukrecije. Cvijeta se pogrešno s Držićem dovodila u vezu i zbog dviju pjesama koje je ispjevao povodom smrti Fjore Šumičić (U smrt od Fjore Martinove Šumičić, Epitaphio). Na tu je netočnost upozorio Milorad Medini: »Nije s toga čudno, da je predaja uz ovu ispovijest samoga pjesnika svezala i legendu te priča, da je ta vila bila glavom Flora Zuzorinka, koja se uda, kako sam već kazao, za Florentinca Bartola Pescioni. Kasniji su dubrovački književni povjesnici u nestašici drugih vijesti rado bajkama kitili živote svojih prvih pjesnika: takova će bajka biti i ovo, jer oslona u Držićevim pjesmama nema. Spominje se jedino Flora Martinova Šumičićeva, koje smrt pjesnik u dvije pjesme opjeva, pa je priča mogla nastati baš poradi jednakosti imena« (Povjest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, 1902).

Autor: Milovan Tatarin