ZASTAVA

ZASTAVA. Pod vrhovništvom Mletačke Republike nakon 1205. u Dubrovniku se isticala mlet. zastava s likom krilatoga lava koji u šapama drži otvoreno Evanđelje (simbol evanđelista Marka).

Mirom u Zadru 1358. Dubrovnik je došao pod suverenitet ugarsko-hrvatskih kraljeva i 1359. dobio zastavu s grbom ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. (1342–82). Grb je imao osam naizmjenično srebrnih vodoravnih greda, a Dubrovačka Republika ga je preuzela i zadržala sve do pada 1808. Usporedo s njim javlja se od sred. XIV. st. i grb s likom sv. Vlaha. Taj se lik nalazio od XIV. do poč. XIX. st. na gotovo svim kovanicama što ih je kovala Republika i na zastavama koje su isticali dubr. brodovi. Jačanjem tur. utjecaja sve se rjeđe pojavljivao »ugarski« grb na zastavi Republike (posljednji put 1493), koja ga je nakon Mohačke bitke (1526) prestala javno isticati i sve do 1808. na zastavi je bio lik sv. Vlaha. U razdoblju tur. vrhovništva, na dubrovačkim brodovima nije se isticala tur. zastava, osim u turskim teritorijalnim vodama, osobito onima uz alb. obalu. Uz glavnu zastavu Dubrovačke Republike postojala je i sporedna. Na njoj je umjesto lika sv. Vlaha na srebrnom (»bijelom«) polju bio natpis Libertas u tri reda (LI–BER–TAS), koji se nalazio i na srebrnom novcu libertina. Ne zna se kada je takva zastava uvedena na brodovima. Međutim, na glavnoj zastavi i grbu trajno stoji lik sv. Vlaha.

Autor: uredništvo