VUKODLAK

VUKODLAK, lik u drami Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena.

Pojavljuje se u prvom, petom i osmom prizoru. Vlah, na ulazu u grad susreće Kojaka, Grubišu i Vladu, koje će potom neprekidno ismijavati. Sam sebe naziva knezom Grizivinom, a hvali se kako je pozvan na pir vlastelina Vlaha Držića i vladike iz roda Sinčićevića. Premda se s prezirom odnosi prema došljacima, nema u njegovim replikama mnogo vulgarizama: Kojaka i Grubišu će nazvati kozom (1, s. 17; s. 40), potonjega i smetlištem (1, s. 34), a samo će jednom za Grubišu upotrijebiti grublju skatološku primjedbu: »I govna li ovoga mislite ženiti?« (1, s. 50–51). Prema potonjem je osobito nemilosrdan: sumnja u njegovu muškost (»Kako upravite u Pločku ulicu, / u rep celunite Rusu Milašicu; / a ti, krajičniče, Orlandu se javi… da t’ ono opravi«, 1, s. 57–60), ismijava njegov izgled (»Čuva’ ga od vila! Ako ga vidješe / tako ličca mila, ončas ga uzeše!«, 1, s. 88–89), smiješna mu je njegova samouvjerenost (»Dat ti će izbirat vitezu s krajine!«, 1, s. 48). Kad Venere opčini Grubišu, ironično će primijetiti da će »neboge Maruše« ostati ucviljene jer su izgubile takvoga junaka. S Vladom će zapodjenuti razgovor o godišnicama. Zagonetka koju postavlja skupini vlaha – »Zovem se Sedmi muž, prezime Dugi nos, / nosim dom kako spuž na sebi gdi sam gos. / Pijem vince bez vodice; / voda mi je bistra mila, / gdi mâ ljȕbi mije lice / kad je od ruže venčac svila« (1, s. 63–69) – identična je opisu kojim se Dživo Pešica u Noveli od Stanca predstavlja Stancu. Nakon što odgleda mitološke prizore, uplašit će se, no ni tada mu neće nedostajati peckava humora na Grubišin račun, nazivajući ga junakom i vitezom. Na kraju će – zajedno s Kojakom – iznijeti Grubišu, obraćajući se gledateljima porukom da ih ženik Vlaho čeka na večeri.

Autor: Milovan Tatarin