VRTOVI

VRTOVI. U okolici Dubrovnika podizani su vrtovi ljetnikovaca posljednjih desetljeća XV. i tijekom XVI. st., ali i nakon toga.

Klaustar franjevačkog samostana u Dubrovniku

Tijekom prijašnjih stoljeća stvarani su uvjeti koji su pogodovali njihovu nastanku, uz humanističke utjecaje iz tal. krajeva, s kojima je Dubrovnik imao gospodarske i kult. veze. Važan je i razvoj srednjovj. vrtlarstva (uzgoj voća, vinove loze, povrća, aromatskoga bilja i cvijeća), u čemu Dubrovnik nije zaostajao za razvijenim zemljama Sredozemlja. Važno je bilo i domaće iskustvo stečeno planskim uređivanjem prostora i planiranom izgradnjom naselja, što se u Dubrovniku kontinuirano provodilo još od XIII. st. Posebno je dragocjeno bilo neposredno iskustvo uređivanja srednjovj. vrtova koji su osim koristi pružali i ugodu, primjerice vrtovi benediktinske opatije na otoku Lokrumu (od XI. st. nadalje), vrt u klaustru Male braće u Dubrovniku (sred. XIV. st.) i drugih samostana, a od kraja XIV. st. i vrtovi građana sa sadržajima namijenjenim ugodi. Društv. norme ograničavale su rastrošnost pa se vrtovi nisu isticali pretjeranom veličinom ni obiljem ukrasa. U pravilu su zauzimali površinu od dvije do pet tisuća četvornih metara. Renesansni vrt temelji se na prirodnoj konfiguraciji zemljišta pa su vrtovi podignuti na padinama terasasto složeni. Visina i širina terasa vrtnoga tla (dolaca) ovise o nagibu zemljišta i raspolaganju plodnim tlom. Terase su povezane jednim ili dvama stubištima. Uzduž terasa položene su šetnice s kojih se otvara pogled na vrtno zelenilo i širu okolicu. Katkad je uz terasu smješten vidikovac s kamenom krunom zdenca i cisternom. U Budislavićevu vrtu na Gornjem Konalu postoje vidikovci ispred kuće i u sredini vrta.

Klaustar benediktinskog samostana na Lokrumu

U vrtovima ili dijelovima vrtova podignutim na položitu zemljištu, pretežito uz obalu morskih uvala i Rijeke dubrovačke, kao što su vrtovi ljetnikovaca Gundulić, Bunić, Bunić-Gradić, Đurđević (Zago), Petar Sorkočević (1521) u Gruškom zaljevu te Stay, Rastić i dva Gučetićeva vrta u Rijeci dubrovačkoj, vrtna terasa nad orsanom, sraslim sa zdanjem ljetnikovca po modelu L-tlocrta, izdignuta je nad ogradnim zidom vrta i omogućuje otvoren vidik na okolicu. Ovisno o položaju tako složenog zdanja, vrtni prostor često je raščlanjen na prednji, bočni i stražnji dio. Katkad terasa završava paviljonom, kao u Gundulićevu vrtu u Gružu i Vice Stjepovića Skočibuhe u Suđurđu na Šipanu. Samostojni paviljon u Gučetićevu vrtu (1494) u Trstenom omogućuje izvanredan pogled na morski kanal i Elafite. Krški primorski kraj bitno je odredio izgled dubrovačkih renesansnih vrtova. Prostor je prožet kamenim strukturama, jednim od bitnih obilježja vrtova, što je pridonijelo očuvanju njihovih mnogobrojnih ostataka, unatoč dvostoljetnoj napuštenosti i razgradnji. Vrt je uokviren ogradnim zidom, vrtna polja i vrtne staze (šetnice) obrubljuju kameni zidići, zidovi podupiru vrtne terase (doce) i vidikovce, a kamena stubišta smještena su sredinom ili uz stranu vrta spajajući donje dijelove prostora s gornjima. Uz predvorje kuće i s obiju strana šetnica nižu se vitki, fino klesani kameni stupovi, nosači pergole. Renesansni su vrtovi geometrijski uobličeni, no u usporedbi sa stranim vrtovima, dubrovački nisu obilježeni ustrajavanjem na pravilnosti vrtnih likova. Osnovni lik dubrovačkoga ladanjskoga sklopa najčešće je nalik pravokutniku. Odstupanje od pravilnosti lika uvjetovano je granicom posjeda ili prirodnom zaprekom. U gradbenoj strukturi vrta ne ustrajava se na pravilnosti likova, simetriji i aksijalnosti.

Klaustar dominikanskog samostana u Dubrovniku

U vrtovima na padinama geometrijsko uobličavanje iskazuje se pravocrtnošću podzidanih terasa, šetnica i rubnih zidića te približno ortogonalnim lateralnim pravcima. Geometrija vrtnih prostora na položitu zemljištu nešto je drukčija. Pravilniji četverokutni likovi vrtnih polja nastali su sustavom ukrižanih šetnica, posebno u vrtovima iz druge pol. XVI. st. kao što su Skočibuhin vrt na Boninovu, Gučetićev u Obuljenom, Sorkočevićev u Komolcu (iako mu osnovni lik nalikuje trapezu) i još neki. Posebno je zanimljiv vrtni prostor ljetnikovca V. Skočibuhe u Suđurđu na Šipanu. Prednji i stražnji vrt razdijeljeni su šetnicama na podjednaka pravokutna vrtna polja, središnja uzdužna šetnica ima funkciju osi. Prednji vrt Crijevićeva manirističkoga sklopa pod parkom Gradac, koji je poput još nekih starih dubr. vrtova preoblikovan u drugoj pol. XIX. st., izvorno je također bio aksijalno uređen (motiv je ponovljen reminiscencijskom koncepcijom obnove 2006). Unutar. raščlamba otvorenoga prostora i tijesna povezanost ljetnikovca s pojedinim dijelovima vrta ostvareni su sustavom širokih šetnica natkrivenih pergolom, koja je kao vrtnoarhitektonski element poznata još iz ant. doba. U dubr. vrtovima ona je nezaobilazan dio kompozicije, istaknuti ikonografski motiv i jedna od posebnosti vrtova. Tvore je stuporedi vitkih monolita osmerokutna ili okrugla presjeka, koji se nižu duž obrubnih zidića šetnica i predvorja kuće, podupirući svojim glavicama drvenu rešetku preko koje se širi loza.

Ljetnikovac obitelji Gučetić u Trstenom

U bolje uređenim vrtovima taj sustav hladovitih zelenih trijemova uokviruje četverokutne peristile vrtnih polja otvorene suncu, s perspektivama usmjerenima prema istaknutim točkama u vrtu i izvan njega, pridonoseći dojmu većeg prostora. Vrsnoćom i raznolikošću kiparske obrade ističu se stupovi Crijevićeva vrta na Pilama, djelo korčulanskoga kipara Vicka Lujova, i oni na balustradi Skočibuhina vrta na Boninovu. Zelenilo, uz utilitarnu funkciju, svojim formacijama artikulira prostor vrta, ispunjavajući ga raznolikim organskim oblicima, strukturama i teksturama, pa je naglašeno obilježeno i četvrtom dimenzijom koja se ogleda u sezonskim i trajnim mijenama. Izrazita zastupljenost kamenih struktura unutar dubr. vrtova nije zahtijevala znatniju primjenu topiarijske vještine, za razliku od talijanskih ili franc. vrtova. Od biljnih vrsta u dubr. vrtovima prevladavale su domaće kulture: šipak (nar), badem, maslina, rogač i drugo uobičajeno voće, zatim lovor, čempres i ponegdje dub. Srednji i niži sloj vrtnoga zelenila činili su mirta, planika, oleandar, ružmarin, lavanda i drugo aromatično bilje. Od cvijeća najčešće su se uzgajali ljiljani, ruže i ljubice, a od povrća razne kupusnjače, sočivice, artičoke i dr. Posebno vrijedan bio je uzgoj agruma, naranača i limuna, podrijetlom iz ist. zemalja. Od penjačica se uzgajala loza za pergolu, ponegdje jasmin ili ruža, a ogradne zidove dijelom je obrastao bršljan. Mavro Vetranović u duljoj nadgrobnici Na priminutje Marina Držića Dubrovčanina, tužba spominje, kako navodi Cvito Fisković, da je i M. Držić neke od svojih stihova stvarao u zelenim prostorima: »O sjence zelene, ter ve je listak spao, / gdje je Marin ljuvene pjesance popijevao«. Tekuća voda, kao bitan dio vrtova, izvor je svježine i dinamičan element vrtnih atrakcija. Za razliku od talijanskih i franc. vrtova, u dubrovačkima nema vode tekućice, osim u Gučetićevu vrtu pod izvorom u Trstenom s akveduktom na svodovima i baroknom Neptunovom fontanom. Krški kraj, poput dubrovačkoga, uz obilje kamena ujedno je oskudan vodom, osobito tijekom topla i sušna ljeta. Zato su u bolje uređenim vrtovima smještene fontane i kao kiparski ukras ugrađene u zidove terasa iza kojih su cisterne s kišnicom. Posebno su zanimljive fontane u vrtu P. Sorkočevića na Lapadu (1521), poput one u Kneževu dvoru, zatim Tritonova fontana u Sorkočevićevu vrtu u Komolcu (druga pol. XVI. st.) i nimfej u Bozdarijevu vrtu u Čajkovićima (XVIII. st.). Umjesto tekuće vode, morsko je prostranstvo sveprisutan krajobrazni fenomen. Vrtovi uz obalu u neposrednom su dodiru s morem, dok su oni na padinama u vizualnom kontaktu s njim. Nekoliko vrtova uz obalu Gruškoga zaljeva imalo je i prostrane pravokutne ribnjake. Takav je vrt sačuvan samo ispred ljetnikovca P. Sorkočevića na Lapadu. Od XV. do XVIII. st. uz ljetnikovce, a nakon potresa 6. IV. 1667. i uz prigradske kuće, bilo je podignuto i uređeno oko dvjesto pedeset vrtova. O sudjelovanju u izgradnji i uređivanju svojega vrta u Župi dubrovačkoj pisao je sa zanosom Nikola Nalješković u knjizi Dijalog o sferi svijeta (Dialogo sopra la sfera del mondo, 1579). Nikola Vitkov Gučetić je razgovore o ljepoti i ljubavi (Dijalog o ljepoti – Dialogo della bellezza; Dijalog o ljubavi – Dialogo d’amore, 1581), koje je vodila njegova žena Marija s Cvijetom Zuzorić, smjestio u prostore svojega vrta u Trstenom. Uz renesansne i postrenesansne dubr. vrtove vezuju se i važne pojave na području prostornoga planiranja i uređivanja naselja. Jedno je od planski podignutih naselja na teritoriju Dubrovačke Republike i renesansni vrtni gradić Cavtat. Djelotvorna poduzetnost podizanja ladanjskih vrtova iskazala se i novom prostornom kvalitetom prigradskoga prostora Pila i Konala, koji je između XV. i XVIII. st. postao vrtno predgrađe Dubrovnika. Osmišljenom mrežom ulica prostor je podijeljen na insule, komplekse zemljišta zatvorene ogradnim zidovima, unutar kojih su podizani renesansni ljetnikovci, a u XVIII. st. i kuće za stanovanje. Ti primjeri specifičnog urbanizma, začetoga u renesansi i temeljenoga na ograđenim insulama prožetim vrtovima, kulturnopovijesna su i prostornooblikovna vrijednost jedinstvena u ovom dijelu Europe te iznimno rijetka na Sredozemlju. (→ LJETNIKOVCI)

Autor: Bruno Šišić
Literatura:
C. Fisković, Kultura dubrovačkog ladanja, Dubrovnik, 1966;
B. Šišić, Dubrovački renesansni vrt: nastajanje i oblikovna obilježja, Dubrovnik, 1991;
isti, Vrtni prostori povijesnog predgrađa Dubrovnika: od Pila do Boninova, Zagreb–Dubrovnik, 2003.