VODOPIJA (VODOPIĆ), MARIN (MAROJE)

VODOPIJA (VODOPIĆ), MARIN (MAROJE), antunin (Dubrovnik, oko 1565 – Dubrovnik, 1636).

Izvanbračni sin Petra Vodopije i Nikolete Battioro. Bio je kapetan vojničke straže; nećak je pjesnika Vlaha Vodopića. Njegov djed Tomo bio je brat Držićeve bake Nikolete po očevoj liniji.

Prijepis Tirene Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Zagreb, Arhiv HAZU, I b 86

Izdanje Tirene iz 1551. sadrži posvetu Marinu Ivanovu Puciću (Maro Makulja), dok je u izdanju iz 1607. prije te posvete tiskana i nepotpuna posveta Vlahu Jeronimovu Držiću, za koju Milan Rešetar vjeruje da ju je napisao tiskar Francesco Bariletto (Djela Marina Držića, 1930). U prijepisu Tirene u rukopisu Ivana Kukuljevića Sakcinskoga iz 1840 (Cvětje Pěsnikah Ilirskih, Arhiv HAZU, Zagreb, sign. I b 86) nema posvete Vlahu, nego umjesto nje stoji posveta Prisvijetlomu i pripoštovanomu gospodinu i gospodaru mojemu, gospodinu Silvestru Aldobrandinu, kardinalu cesarovomu, datirana »u Dubrovniku na 20. aprila 1607.«, koju je napisao Vodopija. Navodeći tiskana izdanja Držićevih djela, Kukuljević u knjizi Pjesnici hrvatski XVI. vieka (1858) kaže da je Tirena iz 1607. »posvetjena po Maroji Vodopiću Silvestru Aldobrandinu kardinalu rimskomu«, navodeći u bilješci njezinu prvu rečenicu. Vodopija najprije piše o slavi »slovinskoga« jezika, koji se govori po većem dijelu Europe, a koji je i Aldobrandini naučio »kako istijem materinijem, govoriti« te mu se odužuje tako što mu posvećuje Tirenu, »pripovijes pastijersku, složenu od dobre uspomene po Marinu Držiću«. Nepoznato je otkuda je Kukuljević prepisao Vodopijinu posvetu ni zašto navodi da se ona nalazi u izdanju iz 1607, jer je u primjerku koji danas poznajemo nema. Rešetar misli da je Kukuljević bio u posjedu rukopisa po kojem je Bariletto htio tiskati Tirenu i posvetiti ju Aldobrandinu te je za to izdanje od Vodopije naručio posvetu ili mu je možda htio darovati unikatni »kaligrafski napisani egzemplar«. Pitanje odnosa krnje tiskane posvete Vlahu Jeronimovu Držiću u knjizi iz 1607. i Vodopijine posvete Aldobrandiniju iz Kukuljevićeva rukopisa zamršeno je i dosad nije objašnjeno o čemu je riječ.

Autor: Milovan Tatarin