VLAHO

VLAHO, lik u komediji Dundo Maroje.

Dubrovčanin koji dolazi iz Livorna u Rim, gdje susreće Nika i Pijera. Pojavljuje se u drugom, trećem (bez replike), četvrtom (bez replike), petom (bez replike) i šestom prizoru drugoga čina te četvrtom prizoru petoga čina. Petrunjela ga opisuje kao »zračanog i crljenog« (II, 2). Pri prvom pojavljivanju pridružuje se razgovoru Pijera i Nika o očevima i sinovima. Nešto stariji i ozbiljniji od njih, Vlaho se također želi zabaviti, ali razumno i u određenim granicama. I on zna za Marovo pendžanje, ali izražava sumnju da će to moći još dugo potrajati (»Raj od ludijeh spenadza brzo se obrće u pakao«, II, 2), što će se ubrzo pokazati točnim. Na pitanje Nika i Pijera je li donio dukatâ, odgovara da jest, ali kaže da ne »umije na primijeru igrat, er tko gubi (…) boli ga glava i zubi« (II, 2). Vlaho ih, pomalo ironično, titulira talijanski, gospodski: »Druže misser Nicolò, u Rimu si, misser Pietro, u velutu ste! Vi ti ste sinjori i gospodari, rodili se ste liberali. A ja sam njeki antiki čovjek, tučem se po svijetu za dobit kaban, da u daž ne okisnem« (II, 2). Pijero želi od Vlaha »servat (…) jedne dvijesti dukât« dok se ne vjeri, ali Vlaho odbija počasnicom »Dukat mi, dukat kralj i car, / dukat djevojci častan dar, / a za dukat se da na har / vele liepa, vriedna stvar« (II, 2). Pijero će Vlaha zapitati: »Ah, ah, za rane Božije, gdje su mješnice, da ju uz mješnice rečeš?« (II, 2), što bi »moglo značiti da je Vlaho imao biti neki narodski, razborit čovjek kad se eto služi narodskim izrekama« (F. Švelec, Komički teatar Marina Držića, 1968).

Autor: Ana Prolić Kragić