VILA

VILA, lik u drami Grižula.

Nakon stihovanoga prvog prologa, koji izgovara Slava Nebeska, a nakon kojega slijedi glazb. dionica (»Za ovjezijem se muzika kanta«), prozom izgovara drugi prolog, u kojem najprije kaže da je Vlaho Sorkočević zamolio vile od planina da mu uveličaju pir. Priznaje da je crnooki Vlaho, vješt na riječima i očito uspješan zavodnik, »naučan s lovom se vraćat doma«, opčinio i njih pa su se odazvale njegovoj želji. Obećava iluziju: pirnicima će u prostoru ženikove kući pokazati da su vilinske planine veće nego Pile. Ukratko najavljuje sadržaj predstave: vilinskom planinom vlada božica Dijana sa svoje četiri vile kreposti: Pravda, Hitros, Jakos, Tihoća. U drugom prostoru stanuje Žuđenje (Ljubav), koje vodi bitku s Dijanom (Čistoćom). U planinu je zalutao smiješni remeta, kojemu se vile rugaju jer se zaljubio pa neprekidno jadikuje. Vila spominje i satire, no oni se ne pojavljuju kao scenski djelatni likovi, osim što će Omakala u petom prizoru petoga čina – vraćajući se s cvijećem po koje ju je poslala Vila – kazati da ju je napao satir, što nije prikazano: »Blaženica me slȍbodî: ne znam ni kako utekoh onomu divjemu čovjeku!«. Isto se tako, osim Pravde, ne pojavljuje ni jedna od preostalih triju vila kreposti. Poziva pirnike da budu susretljivi prema onome što će vidjeti: »Koliko se uzmože, onoliko se će učinit, išto učinimo, primite u ljubav. (…) Što vidite, primite u ljubav; čini se što se može«. Njezine riječi slične su onima izrečenima u drugom prologu Dunda Maroja: »I drugo neću rijet, neg vas ću molit – s ljublježivijem srcem čujte i vidite, er ako nas uzljubite, i mi i naše stvari drage vam će bit; ako li inako učinite, i lijepa komedija kazat vam se će gruba, što će vaš grijeh bit a ne od komedije«, kao i Satirovima iz prologa komedije Skup: »A vam, vlastele, velim, kako satir od gora zelenijeh, čovjek divji: nu ako što ne bude na vaš način večeras, što se ima, to se dava. A tko sve dava, vele dava, tko srce dava, svega sebe dava«. U drami se poslije pojavljuju tri Dijanine vile koje se bore jabukama s Plakirom te Vila u koju se zaljubio Dragić i koju će Plakir potom uhvatiti u zamku. Izvan konteksta scenske izvedbe ne može se odrediti je li koja od tih vila ujedno izgovorila i drugi prolog ili je riječ o samostalnom liku. S obzirom na vjerojatno ograničen broj glumaca, prije će biti da se Vila koja izgovara drugi prolog poslije pojavila i kao jedna od Dijaninih vila.

Autor: Milovan Tatarin