TRIPUN, SV. (TRIFUN, TRIFON, TRIVUN)

TRIPUN, SV. (TRIFUN, TRIFON, TRIVUN; lat. Tryphon: osoba plemenita duha), zaštitnik Kotora i naslovnik (titular) kotorske katedrale (Kampasada /Lampsako/, Frigija, oko 232).

sv. Tripun

Lik sv. Tripuna na relikvijaru, XVI. st., Kotor, riznica katedrale

Rodio se u kršć. obitelji, kao dijete ostao bez oca pa je brigu za njega preuzela majka Eukarija. Stradao je mučeničkom smrću u sedmom progonu kršćana 249–50, koji je naredio rim. imperator Decije. U Niceji mu je održan sudski proces pred Akvilinom, prefektom cijele Male Azije. Iz kodeksa Martyrium s. Tryphonis Graecum (X–XI. st.) – za koji se drži da najvjernije prenosi akte procesa, iako stručnjaci sumnjaju u njihovu vjerodostojnost – na upit Akvilinov: »Kojeg si stanja?«, Tripun je priznao da je kršćanin. Nakon trodnevnoga mučenja, kojim ga je trebalo prisiliti da prinese žrtvu bogovima i tako bude upisan u libellus apostata (knjigu onih koji su odustali, popustili mučenjima), odrubljena mu je glava. Tijelo mu je preneseno u Kampasadu, zatim u Carigrad, a iz Carigrada njegove su relikvije 809. u Kotor donijeli mlet. trgovci. Nakon što je 1166. posvećena kotorska katedrala, sv. Tripun postao je njezin titular, a njegove se moći i danas čuvaju u njezinoj riznici u srebrnoj škrinji s reljefnim prikazom svečeva mučeništva, izrađenoj u kotorskoj zlatarskoj školi u XV. st. (capsella reliquiarum), dok se relikvija glave (Slavna glava) čuva u relikvijaru iz XVI–XVII. st. i ukrašena je s osam mramornih medaljona koji također prikazuju scene Tripunova mučeništva. Te se relikvije na svečev blagdan u procesiji nose gradom. Dan mučeništva (dies natalis) je 2. II., ali je zbog blagdana Svijećnice prvotna Crkva blagdan prenosila na dan prije ili poslije tog datuma. Papa Klement VIII. dekretom od 17. IX. 1594. potvrdio je slavljenje sv. Tripuna za Kotorsku biskupiju na dan 3. II., kada se u Dubrovniku slavi sv. Vlaho. Predaja kaže kako su Kotorani toga dana slavili sv. Tripuna kako ne bi išli na slavlje u Dubrovnik, s kojim su znali biti u rivalstvu. U Kotoru se danas liturgijski slavi još 10. XI. (Mali Sveti Tripun) i 13. I. (Prijenos Svetih Moći – Karike). U zapadnokršćanskoj ikonografskoj tradiciji prikazuje se kao mladić s kamenom i palmom; tako je katkad i u Istočnoj crkvi, a i u Kotoru na oltarnoj pali iz 1440. Na Istoku ga ugl. slikaju kao mlada vojnika s kopljem. Zaštitnik je vrtlara jer mu je, prema legendi, za vrijeme mučenja anđeo donio krunu od dragoga kamenja okićenu cvijećem.

U Držićevu se djelu često spominje, a uvijek ga zazivaju likovi Kotorana: Tripčeta u Dundu Maroju (I, 1; II, 8; III, 10, 11), Pasimaha u Skupu (II, 7; III, 7), Tripe u Arkulinu (II, 3, 4, 5; IV, 1, 2), Kotoranin u komediji Tripče de Utolče (IV, 6).

Autor: Milica Lukić