SVOJTA MANDINA

SVOJTA MANDINA, lik u komediji Tripče de Utolče.

Pojavljuje se samo u petom činu: u prvom, drugom, četvrtom i šestom prizoru. Trebala je biti svjedok Tripčetova trijumfa: saznavši da će se Mande potajno naći s Pedantom Krisom, on poziva Svojtu ne bi li svjedočila njezinoj nevjeri. No, zahvaljujući Anisulinoj spletki, došlo je do dvostrukog iznenađenja: Tripče ne zatekne suprugu s Krisom, a Krisa se umjesto s Mandom nađe sa suprugom Džovom. Premda nije naznačeno ni koliko je članova Svojte ni kojega su spola, iz replika se dade razabrati da je riječ o muškarcima i da ih ima četiri. Nakon što su izrazili sumnju u Tripčetovu priču, odgovarajući mu da je pijanica, a takvima se ne vjeruje, konačno se dogovaraju kako će provjeriti je li Mande doista preljubnica: »Tri uljez’te goru, a ja ću i Tripče na gvardiju od vrata ostat. – Tripče, gdje ti je oružje?« (V, 1). Sudeći po replici jednoga od članova Svojte (»Uhiti za kose, doli ih svuci! A, can traditor, a ti, zla ženo!«) na sceni je bilo dinamično, što je zacijelo izazivalo komične efekte. Nakon što se pokaže da nije riječ o Mandi i Krisi, već o Krisi i Džovi, Svojta se ispričava, predbacujući si što je povjerovala »pjanu i mahnitu« te trčeći odlazi za Tripčetom, zabrinuta »da se onaki pjan desperan ne bi objesio« (V, 2). Kad se ponovno pojavi na sceni, Svojta pribiva ulasku nepoznatoga Turčina u Mandinu kuću, a nakon što prijete da će mu »glavu usjeć« (V, 4), svjedoče pronalasku izgubljena Mandina brata, poturčenika Mahmuta, pravim imenom Frančesko, sina Draška Grubišića Korčulanina. Kad se konačno pojavi i Tripče, Svojta ga s prozora poziva da uđe u kuću, dijeleći mu savjet: »Hod’ u kuću i ne mahnita’ veće, er makar bi ti bio u tvoj dio kakva je Mande u svoj! I okropi se krštenom vodom, da ti iz glave ta zla čes izide koja te travalja« (V, 6). Kao i sve likove u komediji, i Svojtu Mandinu Držić je jezično okarakterizirao: svi članovi rabe poslovice, čime se zacijelo sugerira njihova ponešto nesofisticiranija priroda, što je, uostalom, sugerirano i njihovim prijetnjama da će Mandi – ako ju uhvate u preljubu – »glavu usjeć«, što žele učiniti i Turčinu (»Ovo je naš dragi parenat, a mi ga ktijahomo klat«, V, 4): »Tripče, koga često pjana vode, i kad je trijezan mne da pjan govori«; »Pjanac je kako i žena ka, kad jednu votu čâs izgubi, veće ju nigda ne steče; koga vide jednu votu pjana, drže ga vazda za pjana«; »Gubavu ćemo kozu izvrć iz stada, da ostalo stado ne razguba« (V, 1); »Dobra ženo, tko pjanu i mahnitu vjeruje, pjano i mahnito čini i govori« (V, 2).

Autor: Milovan Tatarin