ŠUMIČIĆ, MARTIN

ŠUMIČIĆ, MARTIN, antunin (Dubrovnik, oko 1513 – ?).

Sin Ivana i Marije Radišić. Imao je braću Grgura i Nikolu te sestru Dekušu. Trgovac, podrijetlom iz Šumeta, Držićev nekoliko godina mlađi suvremenik. Moguće je da je prijateljstvo među njima nastalo u doba kad je Držić 1526. preuzeo upravljanje nad crkvom Svih Svetih (Domino), u blizini koje je Šumičić bio nastanjen. Suprug Fjore Šumičić (r. Mažibradić), s kojom je bračni ugovor sklopio 1539. Njihova kći Marija sklopila je 1551. bračni ugovor s Julijanom Nikolinim Držićem. U Fjorinu je smrt Držić ispjevao dvije pjesme (U smrt od Fjore Martinove Šumičić, Epitaphio). Fjora je oko 1550. umrla, a Martin je 1. X. 1550. sklopio bračni ugovor s Dživom, kćeri pokojnoga Nikole, rođaka Marina Držića. S njom je imao sedamnaestero djece, od kojih je jedanaestero umrlo u dječjoj dobi. Martin se vjerojatno oženio u studenom 1550, svakako do početka adventa, jer se u drugom prologu Tirene – prikazane 1551. na piru Vlaha Nikolina Držića i Marije Sinčićević Allegretti – Martin spominje kao Vlahov šura: »Obrad: Ključe mi ončas da od krčme Bojković, / ke držim isada, i Martin Šumičić, / komu ovdi sad služim na piru šurinu / kruh, larad, – vladam svim, a kûplju se u vinu« (s. 135–138). Držić je sa Šumičićem bio blizak: rastali su se malo prije nego što je 16. IV. 1548. uvečer u ulici Među crjevjare Vlaho Stjepanov Kanjica napao Držića drvenom palicom, a zajedno s Nikolom Ivanovim Mažibradićem bio je 22. V. 1550. Držiću jamac kada je od Cvijeta Mihova Zizzerija uzajmio pedeset dukata. Pavle Popović pretpostavlja da su mu novci trebali za put u Rim (Premijera Držićeva »Dunda Maroja«, 1951), jer je 1550. bila jubilarna godina (trajala je od 24. II. do 24. XII), pa su vjernici išli u Rim ne bi li dobili oprost grijeha (indulgentia plenaria). Jedan od rijetkih Držićevih autografa jest i mjenica od 16. VIII. 1551. u kojoj se obvezuje da će Šumičiću isplatiti devedeset dukata u roku od dvije godine. Šumičić je bio često prisutan u zapisnicima Kancelarije: 1523. potukao se s nekim Zizzerijem; 1526. sukobio se sa seljakom iz Sustjepana; u lipnju 1528. okrala ga je sluškinja; 1535. bio je svjedok noćne tučnjave koju je zapodjenuo plemić Luko Ivanov Kabužić; u prosincu 1541. bio je na sudu zbog tuče; u studenom 1542. izvrijeđao ga je Dragoje Marković iz Rožata; u lipnju 1545. Martin je s prozora polio Šimuna Nikolina Allegrettija, Ivana Marinova Nalješkovića i Marina Mihova Bunića; u srpnju 1547. tužio je krojača Vicka Ivanova zbog prijevare; u srpnju 1547.svjedočio o tučnjavi koja je na Placi izbila između Marina Šimunova Marišića i Mihajla Vlahova Djevojčice; u travnju 1548. netko mu je u gužvi ukrao nož; u veljači 1550. u njegovoj su se trgovini na Placi potukli brijač Dimitrije Šoto i Petar teracer; 29. XII. 1552. svjedočio je o pucnjavi puškom u Kneževu dvoru, kada je ranjen Vicko Petrov; u travnju 1556. otuđio je obrađeni kamen koji je pripadao Fjori Radaljević; u lipnju 1558. svjedočio je da je Ivan, zet Boža Dubočića, prijetio Lauri Petrovoj da će joj načiniti ožiljak; u listopadu 1564. obvezao se obaviti stanovite poslove za nasljednike Toma Stjepanova; u studenom 1565. svjedočio je tuči mesara i prekupca Stjepka Vukašinovića i pećara Stjepana (S. Stojan, Slast tartare: Marin Držić u svakodnevici renesansnog Dubrovnika, 2007).

Autor: Milovan Tatarin